Sjedim i pušim i pijem. Ponovno na rubu svega. Na trenutak sam poletila do neba, ali ponovno sam pala do dna. Sve se bilo stišalo. Bila sam hrabra i jaka. Sama za sebe znala sam reći da sam hrabra ko stijena. I da što me više "tuku" to sam jača.
Onda je ponovno došao on u životu i pala sam. Pala sam na koljena i nije bilo te sile da me spriječi iako sam znala da pasti pred njega, ravno je samoubojstvu.
Nije se vratio jer je nešto naučio, niti zato jer sam mu nedostajala, vratio se da mi pokaže gdje mi je mjesto. Da mi dokaže svoju moč...
A kad smo kod moći, silna je ljubavi moć. Od najslabijeg napravi najjačeg, a najjačeg pretvori u slabića.
Ponovno plačem.
Ne da mi se više živjeti.
Nemam snage i ne mogu.
Previše je suza u mome životu...
Post je objavljen 24.11.2012. u 22:13 sati.