Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/uroboros

Marketing

Izlet do Puntijarke

Izvještaj sa izleta na Medvednicu 18.11.2012. (JĐ)

Unatoč večeri prije, proslavi rođendana, litrama razno-raznih koktela, pivama i karakokama u Šikaki, kasnom dolasku doma (kratka noć / malo sna) i unatoč kiši koja je u nedjelju ujutro lagano padala ekipa PDU krenula je na svoj 53. izlet - izlet na Medvednicu.

Oko 10 sati našli smo se na okretištu Mihaljevac. Mi koji smo došli ranije popili smo kavicu u kontejner-birtiji na okretištu, a kad smo se okupili svi, krenuli smo prema tramvaju koji vozi do tunela podno Medvednice.

I sve je bilo dobro dok se taj tramvaj u jednom trenu nije zapalio: dim i smrad šikljao je, a ekipa u tramvaju (uglavnom planinari) počeli su se povlačiti prema prvim vratima tramvaja i ZET-ovki šoferki koja nije htjela otvoriti ostala vrata pa nismo mogli izaći van iz zapaljenog tramvaja (baš kao da je znala da nismo kupili prijevozne karte, pa je htjela da patimo). Uglavnom, nakon par minuta, dim se razišao, a ZET-ovka nas je odvezla do tunela (kao da tramvaju nije ništa - prava ZET kvaliteta) gdje smo popili još jednu kavu u onom bircu koji ima onu natkritu terasu gore, i ono zvono na koje se zvoni kad hoćeš naručiti, ne znam kak se zove birc, a nije ni bitno...

Bilo je već pola 12 kad smo krenuli prema Puntijarki. Bilo je puno planinara toga dana na Medvednici, svi su valjda htjeli iskoristiti lijep dan. Putem smo sreli stvarno neobićnu ekipu, npr. slijepca koji se spuštao sa Medvednice (?!, kojem smo se divili), jednog komada koji je izgledao predobro, trčao je od podnožja do Puntijarke i zatim odmah dolje (za kojim smo slinili, a on valjda svaki dan trči gore-dole na Sljeme, zato i ima takvo tijelo; tako ćemo isto i mi), dedeka i babicu koji su bili presretni jer vide ekipu mladih koji idu planinariti, nekakve likove koji su izgledali kao da hodaju po špici a jedan od njih (baš kad je vidio nas) smatrao je da je prikladno da skine hlaće i namjesti si ono što ga je žuljalo, nekakve dečke koji su po toj hladnoći u kratkim hlačicama vježbali. Vidjeli smo i grob Nepoznatog, planinarsko sklonište "Samoća" ... ok ... skužili ste...svašta smo vidjeli toga dana.

Stigli smo na Puntijarku (957 mnv). Nije bilo mjesta da sjednemo na toplo u domu. Bilo je previše onih koji su došli automobilima do Puntijarke i zauzeli sva mjesta, pa smo sjeli na klupe ispred. Naručili smo štrudle, pili čaj i kavu, jeli naranče, a nakon kratkog odmora krenuli natrag dolje istim putem prema Zagrebu.

Spuštali smo se sa Medvednice. Grad je bio u magli. Naš kratki izlet bio je gotov, a mi sretni što nismo preležali nedjelju gledajući Sulejmana i Plodove zemlje, lijepo smo se izljubili na rastanku i dogovorili da se opet vidimo na izletu sljedećeg vikenda – izlet na istočnu Medvednicu !!




Post je objavljen 24.11.2012. u 19:00 sati.