U Kabulu odlučujem posljednji put krenuti u potragu za pravim afganistanskim zmajem. Autentičnijeg afganistanskog suvenira od zmaja ne može biti. Dečka na recepciji u hotelu prisiljavam da mi na komadić papira na svom pismu napiše gdje da točno nađem trgovinu sa zmajevima. I taj papirić predajem ubrzo taksistu.
Biti u četiri popodne radnim danom u automobilu na kabulskim ulicama nije nimalo pametna stvar. Toliko je kaosa da više stojimo na mjestu, nego što se zaista vozimo. Pretpostavljam da bi ova vožnja od par kilometara od hotela do trgovine u normalnim okolnostima (ako takve u Kabulu uopće postoje) trajala možda desetak minuta. U ovim ekstranenormalnim okolnostima u taxiju sam gotovo sat vremena. I kada se taxi napokon zaustavlja pred trgovinom, vani već polako počinje padati mrak i, htio ili ne htio, znam da ću morati silom prilika večeras i preživjeti noćni Kabul.
Trgovina je, vjerovali ili ne, na istom onom bazaru od jučer. Samo što sam ja jučer hodao krivom stranom bazara. Ulica Jad-e Maiwand dijeli bazar na dva dijela, sjeverni i južni. Ka Faroshi i bazar kojim sam jučer lutao nalazi se na južnoj polovici. Trgovine sa zmajevima nalaze se na sjevernoj. Uf, da sam to samo znao jučer!
U trgovinu sa zmajem jedva da se mogu okrenuti. Na zidovima visi zmaj do zmaja, od onih malenih do prevelikih koje nema šanse da ih kupim jer tko bi ih dovukao do doma. Sa stropa vise kotači na koje je namotan konopac za puštanje zmajeva. Zmajevi su u raznim bojama i što se više preda mnom stavlja zmajeva, to manje znam kojeg želim. Naposljetku ne uzimam jednoga, već njih pet. S potpisom. Jer kao što krpice imaju svoje potpise, tako ih u Afganistanu imaju i zmajevi. Nisam trebao previše se isprsiti jer čak i najkvalitetniji zmaj u Kabulu košta svega tri-četiri dolara. Pakiraju mi zmajeve u veliku najlonsku vrećicu i cijeli paket djeluje toliko lomljivo da nisam siguran kako ću ga do doma donijeti u jednom komadu. Uspijem li u tome, kroz koji dan šarenit će se nebo iznad Zagreba.
Post je objavljen 01.11.2012. u 04:33 sati.