Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cistiliste

Marketing

pomalo sumorna priča jednog hr. mladića…

završio je srednju, zato što smo kalkulirali
ima već dosta gimnazijalaca, ima dosta optičara,
ima dosta zdravstvenih tehničara
fakultet je nešto za njega predaleko, tek možebitno i ako…
a ovo? ovo je nešto što svima treba, jer kad je hladno, a vani minusi
uzalud ti svi fakulteti, opća znanja, ako ti nekaj sa plinom i grijanjem općenito doma šteka,
pa je to upisao i završio, u roku
i cijelo vrijeme školovanja imao i neke nagradne stipendije
jer je to tada bilo i od vlade poticajno…
pa je praksu odrađivao u gradskoj plinari, gdje su ga hvalili za marljivost i trud
i kad se išlo na teren, te „grupe“ su upravo njega tražile da ide s njima,
jer je vrijedan, jer želi učiti, jer poštuje autoritete,
i jer je takvo zalaganje u konačnici obećavalo malo veću šansu za zaposlenje
a onda je kao odličan maturant slao molbe, na koje se nije odgovaralo
pa je slano još molbi, pa se zvalo neke ljude..ali ništa…
pa je bio posao kod jednog privatnika, ali samo na 3 mjeseca
jer kad se postavilo pitanje prijave i staža, odjednom više nije bio potreban
ionako je bilo nemoguće biti istovremeno prijavljen na biro i "zaposlen"
jer je biro slao ponude za možebitne nove poslove, i tečajeve za tzv.
„aktivno traženje zaposlenja“a sve, u to neprijavljeno radno vrijeme
a onda je našao (opet bez biroa)posao kod drugog privatnika,
kod kojeg je proveo 5 mj. uz 10-12 satni radni dan,
sa samo jednim danom tjedno fraj
kad se opet postavilo pitanje prijave, odjednom više nije bio potreban
(da biste jednoga dana bili „majstor“, tada važeći pravilnik propisivao je da
morate imati 5 godina staža u struci, i uz uplatu od 5-7 tisućica kuna položeni majstorski ispit da biste bili majstor i/ili obrtnik)
pa je nađen još jedan privatnik, (sa biroa)koji ga je odmah prijavio,
zar i takvih ima?
ali, nakon 6 mjeseci istog intenziteta poprilično teškog posla plaća više nije stizala, ili je stizala u nekim čudnim ratama, a onda su i one prestale
da bi se sve završilo sa potraživanjem zarađene plaće od 3 i pol mjeseca, svojevoljnim otkazom, tužbom
i sudskim pravomoćnim rješenjem, ali novca i dalje,
a ni dan danas nema,
iako je sudski spor, njega, naravno koštao…
i tu su prestali snovi o strukovnom poslu,
tada se zaposlio u jednom trgovačkom centru,
na dalekom kraju grada, na odjelu tehnike,
plaća je bila zbilja sitna, ali redovita, staž je išao, zdravstveno je bilo pokriveno,
usput je „mijenjao“ nekoliko puta godišnje dekoraterku znajući sve o tom poslu i potrebnim pc-programima da bi to radio,
usput je „mijenjao“ i nekoliko puta tjedno, mjesečno i godišnje svog nadređenog šefa,
uz svu prateću i zakonsku odgovornost takvog mjesta
međutim, isto tako je usput sakupljao kolica ostavljena po parkiralištu,
ili punio police na odjelu prehrane, a sve za istu plaću
i tako tri i pol godine bez poboljšanja, bez nagrade, bez napredovanja,
bez ikakve naznake promjene..
a onda je došla ideja…ovo nikamo ne vodi..
idemo vidjeti šta ima u bijelom svijetu, jer mlad je, svašta već zna
pa se našla agencija, pa se položilo sve potrebno,
pa se ukrcalo na USA cruisera
i sad je tamo već ili tek,
2 i pol mjeseca,
i napredovao je
i po statusu
i po plaći
i po uvažavanju
i po prilikama
i po nagradama
i još mu toga nude
i zadovoljan je i javlja se i sretan je i interesantno mu je i snašao se
i ja sam nemajka, majke mi, ali iskreno se veselim i ponosim
i držim fige da to što dulje potraje i da se ponovi i obnovi
i da nađe trajan način da se odseli ili skrasi
tamo negdje…a vani…


Post je objavljen 12.11.2012. u 21:11 sati.