Marketing
Od nezaborava
Pomilovana
svakonoćno
snovima
kojih se nikada ujutro ne mogu
sjetiti naglas,
iako im pamtim
i boju i okus,
i ćud,
i glas,
al im sadržaja ne znam,
( mada ih mogu usporediti s omiljenim jelom,
recimo,
slatkom mrkvom posipanom
toscanskim parmezanom )
Al tamo
gdje noć se ne izvlači iz moga kreveta
dugo, predugo,
gdje je mamim čajem od mente,
s dosta meda,
a prsti vjetra udaraju po roletama
Chopinovu Polonesu heroicu No 6,
kao i po mom hrabrom srcu,
tako nenaviklom na mrak.
Tamo si.
Tamo sam i ja.
Spavam.
Jednom pomilovana,
ne mogu te izbaciti iz sebe.
Mislim si,
možda
ako ti jednom bar
malko preciznije odredim koordinate,
možda te jednom tako uspijem
zaobići.
Pa te tako zaobilazim
i po nekoliko puta dnevno,
kuckam po horizontima,
nazdravljajuć svom zaboravu
gustim, crnim vinom,
slaveći Pirovu pobjedu,
vješajuć svud po hodnicima sjećanja,
bijeli luk, hvatače snova,
pa ako se ikada i sjetim svog sna,
možda te uspijem u neki od njih
pospremiti,
al ne ide, ne ide.
Prvo si i posljednje kamo moje misli putuju.
Nešto nepomireno u meni
nije te u stanju zaboraviti.
A stvarno, gle, bio bi red.
Pa kad i krenem živjeti sasvim normalno,
i kažem sebi, evo,
utihnuo je, vrijeme je,
odjednom me susretnu
te razbarušene, crne kovrče
u nekom filmu,
kod nekog djeteta u prolazu,
i luđački pogled, sjajni, koji je sposoban
doista preokrenuti svijet
na jedan, dva, tri,
a bez pravila,
kao što je bez problema
preokrenuo mene, u najgorem trenutku,
na sve četiri izmišljene strane svijeta,
poput dugoprstog vjetra,
i rasuo mene samu svud po meni,
dragocjene soli mirisne,
upalio mi srebrne lustere očima,
i dodao prstohvat ružmarina iza ušiju
da pamtim sve
samo svoje snove
bez njega
ne.
I mada znam
da sve ovisi o meni,
i da te mogu otkupiti za nekih stotinjak srebrnjaka
od ledene kraljice,
na jedan, dva i tri,
a bez pravila,
na nekoliko noći,
preokrenuti naglavce tvoj izmišljen svijet
i rasuti se
poput dragocjene soli mirisne
svud po tebi.
I početi se tako nekim čudom
prisjećati svojih
snova,
ja samo škrgutnem zubima,
prekrižim prste u džepovima,
čvrsto zažmirim na slike koje me susreću,
zaglušim pjesmu dvostrukim vratima,
sama sebi
problematičan uznik
i najstroža čuvarica,
tražim koordinate tog neshvatljivog
svemira
nezaborava.
Post je objavljen 27.10.2012. u 20:33 sati.