Marketing
NOVA RAHELA
Ponekad se sjetim Rahele.
Bila mi je najbolja prijateljica jednom davno… jedno kratko vrijeme.
Jednoga dana naša razrednica dovela je Rahelu u razred i predstavila ju kao novu učenicu. Odmah se svima svidjela. Bila je nova i zanimljiva, vrlo lijepa.
Zvali smo ju Nova Rahela. Imala je dugu plavu kosu i plave oči. Svi učenici iz razreda okupljali su se oko nje, želeći se sa njom sprijateljiti. Svi osim mene. I meni je bila zanimljiva, ali ja nisam željela prva otići do nje.
Povremeno smo se samo pod satom znale kratko pogledati.
Ipak, jednom sam se odlučila prići joj. Pod odmorom dok su svi bili po hodnicima ona je ostala sjediti u svojoj klupi. Došla sam do nje i stala. Stajala sam tako par trenutaka. A onda je ona podigla glavu prema meni i pogledala me. Bile su to najdivnije oči koje sam dotada bila vidjela. Prekrasne plave boje, sa dugim crnim trepavicama. Stajala sam kao ukopana, a ona me upitala: - Što te zanima, djevojko? Nisam znala što bih rekla pa sam na brzinu slagala: - Svi pričaju da imaš jako lijep rukopis, pa sam došla vidjeti. Ona je nehajno primaknula svoju bilježnicu pred mene.
Zanimalo je sve otkuda se ona pojavila, zašto je tako iznenada došla baš u našu školu… jer, bio je mjesec maj. Saznalo se i to. Rahela je bila dijete rastavljenih roditelja. Majka joj se ponovo udala i ona je živjela sa majkom i očuhom, a dobila je i maloga polubrata. Ali Rahela je bila buntovna, u školi nije bila primjerenoga ponašanja i izbacili su ju. No, nije se saznalo zašto točno. Došla je tako u naš grad živjeti kod svoje bake i upisali su ju u najbližu školu, a to je bila naša.
Kako je prolazio dan za danom, Rahela i ja postale smo najbolje prijateljice. Često sam bila doma kod nje. Njena baka nije bila stroga, Rahela ju je vrlo lako obrađivala i mogla je raditi gotovo sve što je htjela.
Za rođendan poklonila mi je Rahela divnu stvar - crveni šešir sa velikim obodom na kojemu su bili ispisani stihovi pjesme "Annabel Lee". Obožavala sam taj šešir. Nosila sam ga cijelo to ljeto, nisam se odvajala od njega.
Nas dvije radile smo mnoge ludorije, pa ipak ja se često nisam usudila sve što se usudila ona…
Prošlo je tako i ljeto i jesen… ali u rano proljeće, kada već se snijeg počeo topiti, pred školu je počeo dolaziti jedan dečko, koji bi čekao Rahelu. Nismo više odlazile zajedno iz škole. Bio je to neki Dule sa Zvezdare, dosta stariji od nas, za kojega se pričalo da je diler… Rahela je počela izbjegavati naše zajedničke izlaske i meni je bilo jasno da između mene i nje više ne može biti kao prije. Povukla sam se u sebe. Nisam željela izlaziti sa drugim prijateljicama. Bila sam usamljena i tužna. Bilo mi je teško.
No, moja obitelj, zbog prirode posla mojega očuha, morala se preseliti i tako smo se već po završetku škole odselili u drugi grad, na drugi kraj države. S vremenom, postala sam zaokupljena drugim stvarima i drugim ljudima. Sa starim društvom nisam baš ostala u kontaktu, pa tako niti sa Rahelom…
Bila sam jednom od nekoga čula da joj je umrla baka, a da se ona izgubila negdje i da nitko o njoj više ništa nije čuo.
Ponekad se na cesti okrenem za nekom djevojkom duge plave kose, jer sjetim se nje.
Annabel Lee
By Edgar Allan Poe
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love—
I and my Annabel Lee—
With a love that the wingčd seraphs of Heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsmen came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in Heaven,
Went envying her and me—
Yes!—that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we—
Of many far wiser than we—
And neither the angels in Heaven above
Nor the demons down under the sea
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee;
For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling—my darling—my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea—
In her tomb by the sounding sea.
Post je objavljen 24.10.2012. u 21:09 sati.