Radije ću živjeti kao da Bog postoji i na kraju shvatiti da ne postoji, nego živjeti kao da Bog ne postoji i na kraju shvatiti da postoji… (tzv. Pascalova oklada)
„Kao da postoji“?
Što to znači?
Postoji li, ili ne postoji?
Koji Bog?
Koga ili što predstavlja taj pojam „Bog“?
Čije ću pritom objašnjenje uzeti? Kojoj ću se religiji prikloniti?
Čije ću pojašnjenje prihvatiti?
I kad prihvatim, koje mi ta religija rješenje nudi na pitanje koje se nadalje samo po sebi nameće: Što to znači „živjeti kao da Bog postoji“?
Zašto bih trebao živjeti tim načinom radije negoli onim drugim?
Koje mi prednosti taj način donosi? U konačnici, što znači „živjeti kao da Bog ne postoji“?
Netko će odmahnuti rukom i reći da ga se, dok se bori kako preživjeti i prehraniti sebe i obitelj, takve besmislice ne tiču.
Drugi će odmah nametnuti svoj sustav odgovora na pitanja.
Tko je u pravu?
Možda me upravo moje nebavljenje tim pitanjima ili pak krivi odgovori navedu na loše životne izbore radi kojih ću kasnije žaliti ja, moja djeca, prijatelji ...
Ne moram ležati u krevetu, na plaži, uz rijeku ili na livadi dok o njima promišljam.
Razmišljati mogu i radeći.
Nije li bolje biti onaj koji razmišlja? Iako to u konačnici, barem vidljivo, ne pridonosi „velikim“ svjetskim ili nacionalnim političkim odlukama…