Marketing
HOĆU LI IKADA?
Moj ujak, kada je bio smrtno bolestan, a znao je da će neizbježno uskoro umrijeti, jednoga dana spremio se na šetnju. Pitala ga je ujna kamo će, a on joj je rekao:
- Idem polako do onoga brijega, popeti ću se na njega... dok još mogu... Cijeli život gledam iz kuće taj brijeg, a nikada nisam bio na njemu. Uvijek sam želio otići tamo, popeti se na to brdo... pred nosom mi je, ali eto, nikada nisam našao vremena...
Kada si mlad, uvijek misliš: ima vremena! A onda samo se jednoga dana začudiš kako neke stvari nisi nikada probao, vidio, doživio… a bilo bi sasvim normalno da jesi. Čak se počneš pitati: ako nisam do sada, hoću li ikada. Jer vremena je sve manje.
Neki dan se sjetim: pa ja nikada nisam probala kavijar! No, znam da može i bez kavijara, ali meni je to svejedno malo neobično. Rano sam postala vegetarijanka. Do tada nisam bila u prilici, a poslije i kada je bilo prilika, ja to jednostavno nisam mogla. A znatiželjna sam… kakvoga je okusa? I tako, tko zna, najvjerojatnije ću i umrijeti, a neću ga probati!
Ali ima nešto još čudnije, nikada nisam vidjela svojega muža bez brkova! Doduše nosi i malu bradicu, ali nju je jednom bil zabunom obrijal, tako da sam ga bez nje ipak vidjela… samo jednom… hahaha, kako mi je bio čudan i smiješan!
Molila sam ga jednom da obrije te brkove, da vidim kakav je, ali nipošto nije htel.
I tako, kada sam malo bolje razmislila, shvatila sam da ima puno tih nekih stvari, sasvim običnih, koje nisam nikada probala ili vidjela… i tko zna hoću li ikada. A vremena je sve manje...
Post je objavljen 07.10.2012. u 22:44 sati.