Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/katolink

Marketing

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU b



Ušutjeli su, jer su raspravljali tko je među njima prvi.
Ušutjeli su zbog toga jer su dobro znali da se to Učitelju ne bi svidjelo i jer su vjerojatno znali njegovo mišljenje, ali napast da pokažu tko je tko ipak je bila prejaka. Ljudi vole rangiranje. Vole biti što više na nekoj od drštvenih ljestvica. Đavao je to dobro znao, stoga, kada je Isusa iskušavao, postavio mu je tri kušnje kojima ljudi obično ne mogu odoljeti. Prva je hrana i sve što uz to ide, zatim je naša današnja kušnja; biti netko i nešto i onda vlast.
Dok Isus govori o svojem poslanju u koje je uključena muka i smrt, njegovi učenici niti ne pokušavaju saznati o čemu se tu zapravo radi. Zbog čega bi on morao umrijeti i to baš sada ''kada mu tako dobro ide''. Narod ga slavi, zanesen je njegovim govorom i čudesnim znakovima. Već ga vide kao nepobjedivog vođu uz kojega je bitno zauzeti što važniju poziciju.
Mogli bismo reči da Isus i njegovi učenici idu potpuno različitim putevima. Zastanemo li tu i pitamo se onako potpuno iskreno; razumijem li ja smisao Isusove žrtve? Mogu li zamisliti sebe kako prolazim kroz poniženje i patnju, ne proklinjući nego moleći za svoje mučitelje?
Blaženi Alojzije Stepinac, kao zagrebački nadbiskup, uživao je veliki ugled među katolicima, ne samo zagrebačke nadbiskupije, nego katolika ondašnje cijele Jugoslavije. Dolaskom nove komunističke vlasti, koja je bila opijena svojim tobožnjim pobjedama, za nadbiskupa Stepinca započelo je teško razdoblje poniženja. Poniženje nije bio samo montirani politički proces protiv njega, niti robija. Poniženje je doživljavao ponajprije bahatim i podcjenjivačkim odnosom komunističkih službenika prema njemu. Svojim držanjem i vladanjem htjeli su mu dati do znanja da je sada nitko i ništa. Jadni maleni miš u rukama svemočne mačke koja s njime može raditi što god hoće. To je bila opće poznata karakteristika nove komunističke vlasti od samog početka. Zar se nisu nad ratnim zarobljenicima životinjski iživljavali prije nego su ih poubijali postupajući s njima ne više kao s ljudima nego kao s najobičnijim smećem? Konji nisu htjeli gaziti po još živim ljudima na što su ih tjerali partizanski oficiri, prema iskazu svjedoka u sabirnom logoru u Teharju (Slovenija), nego su se propinjali i okretali od jadnih unesrećenih ljudi koji su morali ležati na zemlji!
Blaženik je u jednom pismu iz Krašićkog sužanjstva napisao: ''Budite uvjereni, da nema radi progona Crkve ni trunka mržnje na progonitelje njezine u mom srcu, a ne smije biti niti ni u srcu bilo kojeg katolika.'' U jednom drugom pismu blaženik piše: '' Mržnja kojom odiše komunizam vatra je iz pakla.''
Mrzitelji, mučitelji i progonitelji, kako god se zavaravali da imaju potpunu vlast nad žrtvom, to je samo privremeno. Kakva god strašna poniženja i muke žrtva morala podnijeti, ako to prihvati iz ljubavi prema Kristu i iz primjera njegove poniznosti, zalogom Kristove muke zasjati će poput sjajne zvijezde na nebu Crkve, a progonitelji će doživjeti slom u vlastitoj sramoti.
To su Isusovi učenici shvatili tek nakon Učiteljeve smrti. To nažalost mnogi kršćani ne razumiju i ne mogu shvatiti. Otuda i toliko pseudokršćanskog života.

Biti kao dijete; prostodušan, iskren…. Samo kada bismo to djeci dozvolilo da budu.
''Ako mi ne uspijevamo postati kao djeca, onda se sve više trudimo da djeca postanu kao mi, uništavajući onu iskonsku dobrotu u njima. Vidimo na primjerima odijevanja, šminkanja, zahtijevanja i kompletnog ponašanja kojim se trudimo da djeca što je moguće ranija prestanu biti djeca, premda nam je jasno da po naravi ne mogu biti odrasli.'' ( Slavko Slišković ''Živo Vrelo''). Isti autor u nastavku govori kako roditelji često svoje dijete nerazumno stavljaju pred gostima u središte pozornosti. Odgajaju ga tako da ima dojam da je središte svijeta, a kada mu se taj privilegij oduzme, njegovo ponašanje postane destruktivno i nesnosno jer želi vratiti svoj izgubljeni povlašteni položaj.
Da je više prostodušnosti, iskrene jednostavnosti u kojoj se ogleda Božja dobrota, bilo bi puno više sretnih i zadovoljnih ljudi, daleko više sklada u velikoj zajednici koja se zove Crkva, a i na općem ljudskom planu. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se nebeskom Ocu za sve svoje potrebe i potrebe svih ljudi.

1. Prosvjetljuj svoju Crkvu da uvjek naviješta tvoja silna djela, - Molimo te.
2. Vodi našeg svetog oca svojim Duhom da bude putokaz u današnjem svijetu prema tebi i tvojoj nebeskoj mudrosti, - Molimo te.
3. Onima koji upravljaju drugima i koji su im po službi nadređeni, daj duha poniznosti i služenja, - Molimo te.
4. Blagoslovi one koji trpe poniženja i omalovažavanja, - Molimo te.
5. Daj nam duha poniznosti i jednostavnosti, da bismo ti iskrena srca služili, - Molimo ne.
6. Oslobodi potlačene, pomozi siromašnima, smekšaj srca poslodavaca da misle i na probleme kroz koje prolaze njihovi radnici. – Molimo te.
7. Primi u svoje kraljevstvao našu pokojnu braću i sestre, - Molimo te.

Dobri Bože, tvoj Sin se dao poniziti, da bi služio braći ljudima i nama pokazao put kojim trebamo ići. Daj da ga slijedimo kako bismo bili dostojni zvati se tvojon djecom, to molimo po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen.



Post je objavljen 20.09.2012. u 08:18 sati.