Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

otišao veliki - ostala sitnež

Da je naše novinarstvo dospjelo na niske grane, a povremeno rutinski dosegne i dno dna, opće je saznanje. Povremeno se ipak zgranemo kad inventivnost inkompetencije dosegne nikad ranije viđeno. „Ljudi, zar je to moguće?!“, uskliknuo bi Hrvoje Macanović.

U današnjem „Večernjem listu“ objavljeno je da je preminuo Virgil Kurbel , jedan od najstarijih i najosebujnijih hrvatskih novinara, koji je najveći dio svog života proveo upravo u „Večernjem listu“. Citiram: „Baš doslovno proveo u Večernjaku, jer je i nakon umirovljenja 1985. godine pa do prije godinu dana, svakodnevno oko podneva dolazio u redakciju, a iz nje odlazio poslije trećeg televizijskog dnevnika.“

Fascinantno je - da ti pamet stane! - da uz tekst ti dični novinari nisu mogli priskrbiti fotografiju pokojnika. Za tiskano izdanje još bi se mogli izvlačiti da nije bilo dovoljno prostora, ali internetsko izdanje gdje je objavljen isti tekst, osjećajući da je nekakva ilustracija ipak potrebna, opremljen je fotografijom ulaza u redakciju „Večernjeg lista“ umjesto likom preminulog doajena.

Pazi ovamo! Čovjek je dolazio u leglo novinara i nakon što je penzioniran svakodnevno više od četvrt stoljeća i niti jedan od tih vajnih novinara nema njegovu fotografiju! Kakvi su to novinari?! Novinar bez fotoaparata je kao doktor bez stetoskopa. Imaju li oni fotoreportere? Fotoreporter koji se u četvrt stoljeća ne sjeti usnimiti kolegu koji se približava devedestim godinama komotno može premazati svoje objektive pekmezom. Kako je organizirana ta redakcija?! Što imaju u fotoarhivi? Samo Severinu, Sanadera i slične?

Nepostojeća fotografija njihova je slika.



Post je objavljen 14.09.2012. u 17:48 sati.