Marketing
Violini s ljubavlju ...
U trenucima, kad stvari baš i ne idu onako kako se zamišlja, planira, priželjkuje ili željenom brzinom, treba se prisjetiti istinite priče o Niccolu Paganiniju.
Taj violinski virtuoz oduševljavao je publiku svojim umijećem, ali i fantastičnim duhom te sjajnim smisao za improvizaciju. I tako, na jednom koncertu, pred punom dvoranom, izvodi Niccolo jedno prilično teško djelo. Okružen cijelim orkestrom, uživa on u vlastitoj izvedbi kad mu je u jedon od skladbi na koncertu pukne struna na violini. Na licu mu se pojavi iznenađenje pa iako vidno ljut, nastavi sa izvedbom bez prestanka, sjajno improvizirajući sa preostalim žicama. No za nesreću, pukne je i druga žica a nedugo nakon druge i treća. Tri žice vise s violine dok je on i dalje nezaustavljivo svira koncert i to samo na jednoj jedinoj žici.
Život je kao šalica kave. Ponekad gorka, ponekad slatka, no najvažniji sastojak je osoba s kojom ste je odlučili podijeliti.
Po završetku koncerta publika skoči na noge, dajući novacije sjajnom umjetniku i još žešće plješćući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti i improvizaciji te dovršenoj izvedbi u uvjetima kada to gotovo ne bi moguće. Nakon što se ovacije stišaju, Niccolo zamoli publiku da sjedne pa iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno se vrate u svoja sjedala. Niccolo podigne violinu tako da ju sva publika može jasno vidjeti, klimne glavom dirigentu i uz mig publici započne svirku uz povik:
„Paganini i jedna žica!“.
Na svom jednožičanom instrumentu instrumentu svirao dodatke dok publika u čudu promatra kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.
Prisjećajući se ove priče, shvatimo da naši životi, ciljevi, strasti, hobiji i ostalo, ma koliko ispunjeni problemima, brigama, razočaranjima i ostalom neugodom, ne moraju pokleknuti pred nedaćama. Većinu vremena u životu provodimo koncentrirajući se i brinući za žice koje su popucale. Žice koje ne možemo istog trenutka ni popraviti niti promijeniti. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još ispravna, žica koje se vrijedi prihvatiti i sa njom u životu improvizirati.
Jer ... I jedna žica dovoljna je za stvaranje predivne glazbe života. Stoga, mislite li da vam je teško, uhvatite se za onu jednu čitavu žicu u sebi i skladajte svoju melodiju koja će vas uzdići do neslućenih visina i izazvati ovacije. Vaše vlastite ovacije samima sebi, znajući da ste nemoguće u zanosu duha i srca pretvorili ili pretvarate u moguće. Jeste li spremni za vlastite ovacije?
Bilježi se sa štovanjem vaš,
Bocaccio
Post je objavljen 09.09.2012. u 10:35 sati.