Na vrhuncu sam. Onom losem. Vrhuncu kila. Nikad nisam bila ovoliko velika. Pune 64 kile sala, srama i samoprijezira.
Na vrhuncu neorganiziranosti i odustajanja od ispita.
Na vrhuncu neurednih odnosa s ljudima.
Nasla sam se u uzasno kompliciranom odnosu s jednim deckom. Deckom s kojim sam se povezala kao ni s jednom drugom osobom u tako kratkom vremenu. Wonderboy. Koji je najpazljivija osoba koju znam, koji je ono sto mi treba... a svejedno sam ovdje, povrijedena.
U ovom kaosu od zivota opet su bude stare navike, stara razmisljanja i zelje. Zudnja za onim osjecajem zadovoljstva kad gladna legnem u krevet. Onaj divan osjecaj praznine.
Previse je mene, previse je svega, trebam prazninu.
edit 10.9.
zadovoljna kako jedem, odbila rucak kod prijatelja i visestruko ispitivanje ocu li da mi majka donese nesto iz slasticarne.
vaga pokazuje 60!
ali necu se unaprijed poveselit, vidjet cemo kako cu se drzat sljedecih par dana....
Post je objavljen 08.09.2012. u 23:25 sati.