Marketing
Život...
.
.Život....
.
.
Jutros sam se probudila s daljinskim upravljačem u ruci. Ne s jednim već s dva. Kakav osjećaj moći dok sam se sinoć opirala namjeri Tukca da mi ih otme i prebaci se na željeni TV-e kanal. Utjehu je našao na vebu: MyP2P.eu i izravnom prijenosu prvog nastupa Luke Modrića za Real. I ja sam guštala. Svaki čas sam iz turskog zatvora u Izmiru /u jednoj TV seriji/ gdje je zatočen glavni lik Kerim, tiha ljubav Fatmagul, prebacivala se u harem velikog sultana Sulejmana i obratno. Glavni likovi, Suljo & Fata, što bi rekli u Bosni, ispunili su mi večer.
Dnevnik jedan, drugi, treći, namjerno sam preskakala. Nisam željela sanjati; Linića, Milanovića, Karamarka, Merčepa, gledati igranku sa osjećajima roditelja poginulih mladih vatrogasaca na Kornatima. O zaklanoj Meksikanki na Marjanu čija tragična smrt ispunjava stranice tiska i minute u TV prilozima ne bih govorila...
Znam samo da je jedan život. Imamo samo jedan život i nitko osim nas nema pravo polagati pravo na njega; ni roditelji, ni partner, ni država, crkva, ni naša djeca, osobito „zločesti“ ljudi...Meni ne treba država nesretnih ljudi, meni ne treba partner koji će me ugnjetavati, djeca koja će mi sisati krv, meni ne treba stalno vraćanje u prošlost, Jasenovac, Bleiburg, Jazovku, ni sjećanja na Tita, Franju Račana, Sanadera...
Mene zanima samo današnjih 24 sata života. Ne, istoimeni portal, tiskovina već tekućih 24 sata. Živim život u kojem je upitno hoću li se probuditi sutra. Više ne padam na kolektivna obećanja o „boljem sutra“. Sutra je novi dan. U Bosni bi rekli „nova nafaka“.
Radujem se životu. Radujem se danu bez Amera, bez „uvezene demokracije“, bez nove i višlje cijene supera, novih poreza, bez „doktora“ kojima je politika pomutila razum, ali i danu s malo novca, ali čista obraza... Bar ja tako mislim. Ponekad treba i Tukici dati za pravo.
Vrijeme, vreme, vrime je pravo da ti kažem; šućmurasto. Nikada kakvo bi htjeli.
Post je objavljen 31.08.2012. u 08:24 sati.