U Sjedinjenim Državama Amerike u biskupiji Milvanke,
živjeli su muž protestant bezvjerac i žena dobra katolkinja
imali su djecu koja su dorasla za ispovijed i pričest, a još nisu bili ni kršteni,
jer to otac nije nikako dopuštao. Majka je radi toga silno trpjela.
Od teške brige i trpljenja oboli i to teško na smrt.
Pomisao na smrt bila joj je strašno teška, jer će
djeca ostati bez kršćanskog odgoja i svetih sakramenata.
U toj strašnoj muci pozove muža te plačući gaje molila i zaklinjala
neka dade djecu krstiti i poučiti u katoličkoj vjeri.
Muž i ako je bio bezvjerac ljubio je svoju ženu te joj je zadao poštenu riječ
da će izvršiti njezinu posljednju želju. A majka je nakon toga brzo preminula, a otac je održao zadanu riječ, pustio je djecu da pohađaju vjeronauk u katoličkoj crkvi i priprave se na svete sakramente.
I kad su djeca trebala primiti prvu svetu Pričest, on ih je pratio da vidi govorio je, toga katoličkog Boga. Uistinu ga je i vidio.
Zagledao se je u svetu Hostiju, koja je bila izložena na oltaru. Na jedan trenutak sav iznenađen i pun čuda proli suze pokajnice i zavapi iz svega glasa: „Katolički Bog jest pravi Bog i živi Bog!“
Upitaše ga što mu je, a on odgovori da je ugledao kako se sveta Hostija uvećava i da se je živi i pravi Isus u njoj pokazao u obliku Dobroga Pastira. To je ganulo do dna duše i obratilo nevjernog protestanta. Tako je brzo i on našao mir u Katoličkoj Crkvi. Postao je osvjedočeni katolik i primio svetu Pričest.
Post je objavljen 20.08.2012. u 14:02 sati.