Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/thejourney

Marketing

Tko to plaća?

Tko plaća troškove na Olimpijadi? Ne mislim tu na troškove sportaša, njihovih trenera i liječnika. To je više nego opravdano i svaka čast onima koji su se kvalificirali. Mislim na troškove onih koji ne spadaju u tu skupinu, nego dolaze na Olimpijske sa strane. Npr. HRT, delegacija koja se pojavila na otvaranju, Hrvatska olimpijska kuća te svi ne-sportaša koji su se u Londonu našli na račun poreznih obveznika. Nema sumnje da je dio tih troškova opravdan, međutim nešto me navelo na razmišljanje je li baš sve što je otišlo u London pod kapom zvanom Olimpijada 2012., baš nužno.
HRT je državna TV. Svatko tko ima TV ili radio prijemnik obvezan je plaćati pretplatu koja iznosi 1.5% od prosječne plaće u Hrvatskoj. Drugim riječima, u proračunu HRT-a je puno novaca građana. Je li studio u Londonu bio baš nužan? Bilo bi lijepo vidjeti usporedbu troškova londonskog studija i varijante u kojoj bi studio bio u Zagrebu, a reporteri na terenu. Očekivala bih da je netko napravio tu usporedbu budući da je HRT veliki neplatiša poreza prema famoznoj Linićevoj listi i trebao bi paziti na svaku lipu.
Hrvatsku olimpijsku kuću je, koliko vidim, organizirala Hrvatska turistička zajednica s HOO-om što znači da je u igri opet novac poreznih obveznika.
Ne bih se vjerojatno bila zapitala o troškovima u iščekivanju vaterpolo finala i rukometne borbe za broncu da nisam tražeći nešto na internetu, naišla na informaciju da je Hrvatska olimpijska kuća, smještena u The Pelham hotelu od 5 zvjezdica u South Kensingtonu što znači da je u iznimno skupom dijelu skupog Londona. Prema toj informaciji, Hrvati su unajmili svih 58 soba. Na stranicama hotela piše da ima 51 sobu pa su onih 7 više možda neke dvorane ili je informacija pogrešna. Sportaši su smješteni u Olimpijskom selu. Tko ili što je u ovih pedesetak soba?
Što je cilj takve kuće? Cilj je promocija Hrvatske i prema izvješću na portalu Hrvatske turističke zajednice s otvaranja 30. srpnja, oni će tamo dijeliti reklamne materijale. Lijepo. Novi list je po otvorenju prenio kako će se u Hrvatskoj kući održavati konferencije za novinare, poslovni sastanci, slaviti osvajanje medalja. I to je dobro. Promocija nam je nužna. No, ako je informacija o najmu svih soba točna kad pogledam cijene na stranicama hotela, smrznem se od pomisli koliko je novaca za to otišlo iz jadnog hrvatskog proračuna.
Da želim sada tamo rezervirati sobu u rujnu, nude mi jedno noćenje za 280 GBP. Prema srednjem tečaju HNB-a na današnji dan (9,528968), to iznosi 2668 Kuna. Noćenje. Kad se poigram s datumima i duljinom boravka ... npr. mjesec dana od polovice rujna do polovice listopada, ponude najmanje cijene se kreću oko 260 GBP ili u nekokoj varijanti i 240 GBP na noć. PDV nije uključen i u većini slučajeva niti doručak. Je li netko uspio ugovoriti neku nižu cijenu, ne znam i žarko se nadam da jest. No, da je cijena samo 140 GBP, to bi najam 51 sobe tijekom 14 dana koštao 100.000 GBP. A gdje je sve ostalo ... hrana, piće, dnevnice .... Sumnjam da se naručivala dostava iz jednog od glavnih sponzora igara, McDonalds-a sretan. To bi, u stvari, bio jako loš potez u promociji naše kuhinje sretan.
Šalu na stranu. 200, 300, 400.... tisuća GBP u poslovnim razmjerima nije nešto ako je dobro iskorišteno i ako ih troši netko tko ima para. Ti ako mene muče. I nije bit onoga što mi se mota po glavi u Hrvatskoj kući i pedesetak soba. Bit je u nečemu drugome. Pedesetak soba su samo primjer. Ono što me muči je gledati kako se sve vrhuške ove države već godingam poigravaju s novcima koje im porezni obveznici povjeravaju na raspolaganje. Žalosno mi je gledati da isti ti porezni obveznici ne traže više prava i uvid u potrošnju njihovog teško zarađenog novca.
Kraljevstvo za informaciju tko je i zašto koristio pedesetak soba u blizini kraljevskih palača. Kraljevstvo za realnu projekciju povrata uloženog novca. Kraljevstvo za dan kada će ljudi u ovoj državi početi tražiti rezultate od onih koje su izabrali na vlast i povjerili im budućnost.
HRT je u državnim rukama što znači da nikada neće preglasno ukazivati na promašaje državnog vrha. Tiskani mediji su nam žutilo. Političarima koji nemaju rezultate, u državi koja se strmoglavo kotrlja, to i odgovara. Žutilo ne može potaknuti na masovno, kreativno razmišljanje o problemima. Žutilo u mentalitetu koji sam po sebi nije buntovan će stvoriti generacije pasivnih promatrača pred kojima će se lako moći prodavati i ovo malo što nam je ostalo za nekakvu sitnu proviziju, kratkoročnu osobnu dobit i dva ulja na platnu.

Photobucket


Dodatak poslije finala vaterpola: Vidimo da je gospodin Milanović sa suprugom bio na tribinama ... U jeku rezanja plaća prosvjetarima i objašnjavanja kako treba štedjeti, nemam nikakav problem s tim ako je sam platio. Zna li netko je li? sretan

Post je objavljen 12.08.2012. u 01:00 sati.