TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C)
RIJEČ BOŽJA I ZAJEDNICA VJERNIKA
»Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (Lk 4,21)
Bog govori svome narodu
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Glavna poruka današnje Liturgije jest »obveznost« (normativnost) Riječi Božje koja se predstavlja kao posljednja i odlučujuća vrijednost za narod Božji Starog i Novog Zavjeta.
Sam Isus Krist se osjeća vezan Riječju Božjom koja je potpuno izražena i ostvarena u njegovoj osobi.
U njemu se ostvaruju sve riječi Božje izrečene prije, jer je On konačna Riječ Božja rečena ljudima. On je utjelovljena Riječ Božja koja se nastanila među nama.
Kršćanstvo je otkrivenje Boga. U Isusu Kristu Bog se objavljuje i daruje čovjeku. To otkrivenje – sjedinjenje Boga s čovjekom se ostvaruje u povijesti znakom Riječi na čijem vrhuncu se nalazi Isus iz Nazareta, živa i utjelovljena Riječ Božja. Bog Abrahama, Izaka i Jakova se u potpunosti objavljuje svome narodu i sjedinjenje se s njime na savršen i definitivan način u Bogočovjeku Isusu Kristu, jedinorođenome Sinu svojemu. Zato Riječ Božja ne zavarava čovjeka, već mu pomaže da potpuno ostvari tu ljudsku narav.
Prvo čitanje iz Knjige Nehemijine pokazuje nam baš te odnose između Riječi Božje koju sadrži Biblija i zajednice naroda Božjega. Geslo Nehemije i Ezre govori nam da narod Božji nalazi svoj identitet i jedinstvo samo u Riječi Božjoj. Bili bi beskorisno za Židove dati se ponovo na izgradnju grada Jeruzalema poslije progonstva babilonskog sužanjstva kada prije ne bi obnovili svoje obaveze Saveza s Bogom, jer samo u vjernosti tome Savezu mogu biti sigurni da će ih Bog ljubiti i zaštititi kao svoj narod.
Zato ono što čini Ezra u prisutnosti i sudjelovanjem čitavoga naroda jest pravo liturgijsko čitanje sv. Pisma.
»U one dane: Prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. (...) Sav je narod pozorno slušao Knjigu Zakona. (...) Otvori Knjigu naočigled svemu narodu – jer je bio poviše svega naroda – a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: „Amen! Amen!” Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje. I čitahu iz Knjige Božjeg Zakona po odlomcima i razlagahu misao da narod može razumjeti što se čita.« (Neh 8,2.4.5-6.)
Svećenik književnik Ezra i leviti poučavali su narod tako da bi mogao bolje razumjeti Riječ Božju. Na koncu toga svečanog čitanja Zakona Božjega narod je plakao jer se svatko osjećao taknut u srce od Boga i od njegove Riječi. Narod je toliko plakao da su Ezra svećenik i leviti morali intervenirati i glasno reći svemu narodu:
»„Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona.« (Neh 8,8-9)
Potom namjesnik Nehemija nadoda da to ne smije biti dan tuge i žalosti, nego dan radosti i reče narodu: »„Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer, radost Gospodnja vaša je jakost!”« (Neh 8,8-10)
Riječ Božja je, dakle, prouzrokovala u dušama i srcima svih slušalaca jedan proces obraćenja, izražen osjećajima žalosti i kajanja i očitovan također u ljubavi prema bližnjemu a posebno prema najpotrebnijima kao dokaz njihove unutrašnje duhovne obnove i želje za novim životom prožet ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Sve to nam govori da to isto bi se trebalo dogoditi na našim liturgijskim skupovima. Ako se to ne događa onda Riječ Božja nije prenesena kako treba ili nije primljena s unutrašnjim uvjerenjem prave vjere koja ima moć ne samo da »sudi« već i da »preobrazi« naš život.
Također danas kao i uvijek Crkva može pronaći svoj identitet samo u Riječi Kristovoj. Bez Riječi Božje Crkva bi bila ništa, nestalo bi je s lica zemlje. Stoga je Crkva uvijek usko vezana s Riječju Božjom: od Riječi Božje je sazvana i o njoj potpuno ovisi, mora se neprestano podvrgavati sudu Riječi Božje i dopustiti da je ta ista Riječ bez prestanka preobražava. S druge strane, Riječ Božja odjekuje u potpunoj svojoj istini samo u Crkvi koja ima zadaću i bivstvenu obavezu da navješćuje tu Riječ i da je svjedoči kao vjerna učenica Krista Gospodina koji je punina sve Božje objave.
Zato Crkva ne navješćuje neku apstraktnu ljudsku ideologiju, nego Riječ Božju koja se utjelovila u Kristu, Sinu Božjem, Učitelju i Otkupitelju svih ljudi.
Isus Krist, Glava Crkve, kako to nam lijepo govori sv. Pavao apostol u Prvoj poslanici Korinćanima, jest Krist Učitelj – Krist Riječ Božja. Krist je onaj koji mnoge i raznolike članove svojih vjernika ujedinjuje u jedno tijelo Crkve svoje; On je onaj koji ujedinjujući svojom živom riječju pameti i srca kršćana stvara jedinstvo vjere u Crkvi svojoj:
»Braćo! Kao što je tijelo jedno, te ima mnogo udova, a svi udovi tijela, iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, (...) I svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,12-13)
Današnje sveto Evanđelje po Luki nam otkriva zatim svu aktualnost Božje Riječi i kako kršćani je trebaju čitati i u život sprovoditi. Zato Isus svima nama govori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (Lk 4,21)
Svaka stranica Evanđelja je živa Riječ koju Bog upućuje nama i koja mora da se ostvari danas.
Evanđelje ne govori samo o Isusovu životu već i o našem životu. Evanđelje nas sadrži u sebi i uključuje nas u se. Zato (liturgija) služba Riječi Božje nije samo jedna obična moralna lekcija niti potvrda eshatološke nade držane budne od strane proroka: on navješćuje ispunjenje planova spasenja Boga Oca, u današnjem životu kršćanske zajednice. U njoj se ne promatra zalazna prošlost niti se sanja izvanredna budućnost, nego se živi sadašnje vrijeme kao privilegizirano vrijeme dolaska Gospodnjeg. Stoga događaji sadašnjeg života ljudi i kršćana otkrivaju planove Božje koji se ostvaruju u Kristu.
»U ono vrijeme: Isus se u sili Duha vrati u Galileju, te glas o njemu puče po svoj okolici. I, slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret gdje bijaše othranjen i uđe po svom običaju na dan subotu u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu, nađe mjesto gdje je stoji napisano: 'Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao! On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.'« (Lk 4,16-19)
Isus, dakle, djeluje riječju i činima, poučavanjem i spasavanjem.
Riječi proroka Izaije se u potpunosti ispunjaju u njemu, Sinu Marije iz Nazareta. Vrijeme milosti je došlo siromasima, sužnjima, slijepima i potlačenima svake vrste Isus Evanđelja je Otkupitelj svih tih bijednika i nevoljnika. Najveća milost što ju On pruža je dar slobode: oslobođenje od sljepoće, od siromaštva, od ropstva, a iznad svega od grijeha. Dakle, dokle god je Isus s njima i među njima traje godina milosti Gospodnje. Na tu godinu milosti Gospodnje gledali su ljudi prije Krista, a i danas gleda cijela Crkva. Ona je u centru povijesti, jer je to najveće djelo Božje. Mesija nije došao na ovu zemlju da sudi ljude, nego da donese spasenje svima.
Ali da bi Isus mogao donijeti spasenje čovjeku i potpuno ga osloboditi od svega onoga što ga pritišće, tišti i zarobljava, potrebno mu se otvoriti dušom i srcem u vjeri.
Njegovi sugrađani iz Nazareta nisu prihvatili ozbiljno »Sina Marijina« i sablažnjavali su se nad tolikom njegovom mudrošću i silnim djelima što izlaze iz ruku njegovih. Oni su se htjeli osloboditi i spasiti bez Njega koji je Otkupitelj i Spasitelj ljudi. To je velika đavolska zasjeda u koju, nažalost, padaju i danas mnogi ljudi i kršćani. Dok za sve one koji vjeruju u Isusa Krista kao svojega Otkupitelja i Spasitelja Riječ Božja ostaje kao temeljni Zakon njihova života, a iznad svega tvrdnja Kristova one daleke subote u sinagogi Nazareta: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (Lk 4,21) To »danas« mora svaki dan započinjati u životu svakoga kršćanina koji želi biti pravi Kristov učenik.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Neh 8,2-4a 5-6. 8-10
Ps 19 (18), 8. 9. 10. 15
1 Kor 12,12-30
Lk 1,1-4; 4,14-21
Post je objavljen 18.09.2010. u 09:40 sati.