Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dayafterday

Marketing

Car je gol

Ovotjedni Vladin banderillero Slavko Linić objavio je da je car ipak gol. Napokon smo doznali i koliko je car gol. Brojkom i slovima. I sve u kolonama, po županijama, crno na bijelo. Ministarstvo financija je nakon otklanjanja prepreke zvane povreda privatnosti objavilo listu poreznih dužnika. Duga lista tvrtki, obrtnika i građana i sve tako do četiri milijuna ljudi. Cifre su paprene. Dosežu vrtoglavih 50 milijardi kuna. Bila su nam puna usta privatnosti kada su se trebale objaviti neke druge liste uključujući i onu pedofila. A sada, iznebuha, jednostavnim dekretom objaviše listu nečastivih koji su nam krivi što nema za penzije, što nema dovoljno vrtića za djecu, novih cesta, objaviše krivce za uskrate regresa i novogodišnjih darova za djecu (one božićne će im kupiti mama i tata), potplaćeno zdravstvo. Objava ravna onoj kada su Amerikanci ulovili Al Capona.

Nije bilo tako teško. Objaviš kompliciranu listu za čiju bi kvalitetnu statističku analizu trebao jedan cijeli radni vijek i dobiješ vremena za predah. Ili, baciš kost i gledaš pse kako se tuku, a publika navija. Stara priča o kruhu i igrama.


A, što je to hrvatski narod dobio ovom listom. Svega po malo. Rukavicu u lice, pijesak u oči i još jednom uvrijeđenu, kakvu takvu, inteligenciju. Čemu bi trebala služiti ta lista kada smo se nagledali tijela gola cara već godinama. Ako zanemarite imena i prezimena, nazive tvrtki i brojke koje nam hemingwayski podastriješe poput vrha ledena brijega, lista je, u stvari, jedno zanimljivo štivo pod nazivom „ Simbolika brojeva “.


Piše da je država najveći dužnik sam sebi. Kako je moguće da HRT koja u isto vrijeme ne ispunjava vlastite obveze izigrava glavnog kamatara u državi, lihvarski derući kožu s leđa ljudima koji nisu plaćali pretplatu. Metode vrhunske i učinkovite. Blokirano tisuće računa građana, ali dug je naplaćen do zadnje lipe, retroaktivno do zadnjeg trenutka zastare. Učenik prerastao učitelja.


Piše i da su neke druge tvrtke dužnici u vlasništvu države dospjeli u teškoće upravo zahvaljujući lošem gospodarenju tog istog vlasnika. Bilo zbog nerealne porezne politike, loše sklopljenih ugovora, neispunjavanja obveza plaćanja. Rječnikom životinjske farme - svi smo mi jednaki, ali neki su jednakiji od drugih. Dug s predznakom državni nema isti tretman kao ostali dugovi.

Piše i da je država namjerno dozvolila tolike iznose dugova. Dok ne postanu apsurdne. To su cifre koje «normalan» čovjek nije u stanju niti pojmiti. Tako da te brojke i ne doživljavamo kao novac već kao apstraktne figure koje vise u zraku. Koje nitko nikada neće vratiti, s kojima se nikada ništa neće platiti. Bilo da će se otpisati, reprogramirati, zamijeniti za nekretnine, ugovorno poništiti. Dakle, ništa od toga. Oni drugi, koji nisu na listi, jer su njihove brojke minorne i te kako će platiti svaku lipu. Jer toliko matematike naši poreznici znaju. Tresla se brda rodio se miš.

Piše i da vojnici glume generale. U svakoj normalnoj državi posao ravnatelja porezne uprave zahtijeva odlike utreniranog vojnika. Samo u ovoj našoj taj posao rade „generali“. Čavlović-Smiljanec se razmahala mišljenjima i soli nam pamet o sprezi poreznih dužnika i stare vlasti dok drugima nije u stanju staviti niti soli na rep. Podsjetimo, ravnateljica Porezne uprave u veljači ove godine optužila je bivšu vlast da je porezne dugove pojedinim tvrtkama otpisivala na tajnim sjednicama. HDZ je sve demantirao, tvrdeći da se dugovi nisu i ne mogu otpisivati. Da bi se brže-bolje predomislila i izjavila da je "to rekla tek tako" te je zamolila novinare da o tome ne pišu. Na to je i Slavko Linić ustvrdio da kako se ništa u Vladi nije radilo tajno niti protuzakonito, što je protumačeno kao demantij onoga što je rekla Čavlović-Smiljanec. Pola godine kasnije ista priča. Opet ona, bez ...dozvolite da se obratim druže generale... o ručkovima i tajnim dogovorima bivše vlasti i poreznih dužnika. Dok je netko ne podsjeti da nije generalica nego običan vojnik. Opet će ona to reći „tek tako“ a nama će i tako i tako i nadalje biti nikako.

 Piše da ih trebamo staviti na stup srama. U neka druga barbarska vremena stupovi srama imali su ulogu ponižavanja krivaca i pružanja primjera. Smješteni na frekventnim mjestima na stupovima srama zavezani lancima bili bi izloženi javnoj poruzi, gađani trulim voćem i povrćem, ponekad i kamenjem, u najgorem slučaju bičevani. Stigme zadobivene kao posljedica fizičkog kažnjavanja bile su zanemarive spram onih društvenih modrica na duši. Sada bi mi građani trebali odraditi prljavi posao mafijaškog Dracule koji čisti krv nakon ubojstva. Ovo je odlična platforma za jedan dobar performans. Imamo stupove srama, imamo papira i olovke i zeru pameti. Nemam dobar rukopis ali da imam na tom papiru bilo bi samo jedno ime i jedna brojka pored. Ime bi bilo – Nomen est omen a brojka bi bila jedna velika, ogromna 0. Kako objasniti da je 0 puno manja brojka ali ipak puno veća sramota od 50 milijardi.

Piše da će biti pobuna i zaštita vlastitih interesa i da pasti će maske. Što se dogodilo u tili čas. Najavljene tužbe. A slutim i nagodbe. Što se maski tiče prvi ju je skinuo Tedeschi. S obzirom da je čovjek omnipotentan pa radi i kao DJ u jednom zagrebačkom klubu zapjevao je jednu talijansku...o bella ciao.. Vladi u kojoj izražava javno neslaganje s Vladinim „lutanjima, krivim koracima i neadekvatnim mjerama“. Lako je Tedeschiju to reći uz 6,6 % rasta (u odnosu na prošlu godinu) Atlantic Grupe u ova krizna vremena. Lako mu se junačiti kada ima vikendicu u kojoj ljetuje Premijer, kada ne mora razmišljati o bandieri rossi nego mu se briga svodi na to hoće li Cocktu Rossu držati u lijevoj ili desnoj ruci. I kad je omnipotentan. Za razliku od onih impotentnih.

Piše da se na listi ne nalaze utajivači poreza već porezni dužnici. Na toj listi, dakle, nisu kriminalci već ljudi i tvrtke koji su kao žrtve nesretnih okolnosti zapali u teškoće ili oni drugi koji su se samo držali slova zakona države u kojoj rade. A zakon je malo fluidan, neuhvatljiv, višeznačan, neprecizan, nepravedan i pristran. Mora se priznati da se nije lako uhvatiti za nešto što ti uporno izmiče ispred ruku.
Piše da prave liste nema. Objavite liste poreznih dužnika koji nisu na listi. Jer im niste imali po čemu razrezati porez. Iz onih „djelatnosti“ gdje se ne izdaju računi. Možete vi to. Samo malo političke volje. Koje, po vašim riječima, vaši prethodnici nisu imali. Ako vas to ne izvuče ne znam što će!

S obzirom da smo dobili ekonomske, poduzetničke i psihološke osvrte na „listu srama“ očekivala sam i onu literarnu. Npr. jednu Jergovićevu lirsku pastoralu. Ali, čujem da je čovjek zauzet prevođenjem. Ekavice u ijekavicu kako bi prilagodio Nušićeva “Pokojnik”-a osjetljivim hrvatskih ušima. A, sve za potrebe, kako kaže Zvonimir Hodak, putujućeg cirkusa Rade Šerbedžije na Brijunima koji je, usprkos i unatoč onolikom spisku neplatiša uspio uprihodovati iz proračuna ravna 3 milijunčića. Nisam znala da je Jergović takav stručnjak za srpski jezik. Ja sam mislila da je on iz Bosne. Nisam znala niti da je takav stručnjak za hrvatski narod i ono što mu treba. Nušić na ijekavici. Jergoviću razočarao si me. Dobila sam dojam da ti ne pristaješ na te sitne političke kompromise. Ijekavica ili ekavica zar je to važno! Uvijek si bio iznad toga.

Čuli smo da je car gol. Ali, znate što. To je gospodo sada vaš problem. Malo je dobrih banderillerosa a još manje matadora.

 „ Catch me if you can “ naslovio je Spielberg svoj film o Franku Abagnalu...za one što ne razumiju engleski.....sve se sprema da podivja, a mi kano stara bova plutamo bez pravog cilja ništa nova, ništa nova....kaže Jakša Fiamengo.

Još da ljubavne ne mogu biti angažirane.








Post je objavljen 03.08.2012. u 11:27 sati.