Marketing
PUČKI PJEVAČI
Srknem netom skuhanu kavu, upalim televizor i ugledam dr. Dubravku!!! Od oduševljenja prolih kavu jer ta žena zauzima veliko i važno mjesto u mojem srcu!! Ona je internist na KBC Rebro i bio sam njen pacijent u najtežem razdoblju svojeg života, u onom razdoblju kad me je hidradenitis suppurativa preobličila u nepokretni skelet od pedesetak kilograma i čovjeka bez ikakve perspektive. Doslovno me je vratila u život i njoj sam možda i najzahvalniji što danas živim ovo što živim. Moja sva kasnija iskustva s liječnicima, kliničkim liječenjima i uopće problemima s HS-om uvijek me vraćaju na tu predivnu osobu i njen pristup ovoj teškoj bolesti. Predani profesionalac, stručan liječnik, vrstan psiholog i nadasve velika osoba!!! Često i iscrpljena, ali ne zbog toga što nakon posla na Rebru mora trčati na drugi posao u privatnoj praksi, nego zbog toga što je apsolutno predana svojim pacijentima. Mogao bih satima pisati o njoj i vječno ću joj biti zahvalan. Taj dan je bila gost u emisiji "Normalan život" i tema su bile sklerodermija, ali i ostale rijetke bolesti. Gospođa koja je također bila gost u emisiji između ostalog je i govorila o tome kako se ponašati i kako spoznati da bolujete od rijetke i teške bolesti. Dakle, sve o vašem osobnom stavu prema tome, ali uz veliku važnost stručne psihološke potpore i podrške obitelji. Sve u svemu, jedna lijepa i poučna emisija za sve one koji se nalaze u teškim životnim trenucima kada treba nastaviti život sa svim problemima koje nosi bilokakva rijetka, ali i teška bolest.
Posebno mi se urezalo tema o psihološkoj potpori i podršci obitelji. To jesu temeljne i bazične stvari, ali u praksi je to nerijetko i neizvedivo. Nažalost, dosta oboljelih je jednostavno lišeno svega toga jer nemaju obitelj, a nerjetko i prave prijatelje. Stručna psihološka pomoć je ono što bi voljeli imati, ali zbog brojnih neprepoznavanja stanja i sličnog, jednostavno smo lišeni toga.
Hidradenitis suppurativa je takva bolest koju velika većina oboljelih jednostavno skriva. Takva skrivenost prema okolini, ali i skrivenost sa strane medicinske struke, vremenom je čini teretom koji oboljelog gura u neku vrst izolacije. To govorim globalno i prema iskustvima ljudi koje poznajem.
Tijekom svih ovih godina borim se s HS-om svakodnevno sa svim onim što ta bolest znači. Imam tu nesreću što se nalazim u najgorem stadiju bolesti, pa sam stvari postavio tako da iz sebe moram izlučiti još više želje i borbe za normalnim životom. To mi, unatoč svemu, nije teško jer jednostavno obožavam život i prilično sam prkosan prema ovoj "boljci" koja mi otežava taj moj lijepi život. Dubravka mi je u startu mojeg bolovanja puno pomogla pravilno se postaviti glede HS-a.Psihološku pomoć nisam imao, a često ni razumijevanje okoline koji su mislili da se radi o nekim bezveznim aknama. Živim s bratom teškim invalidom i alkoholičarom i kao da ništa nije na mojoj strani u borbi s ovom bolešću.
Pa ipak nije tako. Imam krasne prijatelje, veliku ljubav i viziju. To mi je snaga!!!
Taj isti dan kad sam ugledao svoju dragu Dubravku na televiziji, na ulicama mojeg kvarta doživio sam stvarno nešto nesvakidašnje. Na desetak različitih mjesta bi nailazio na meni poznate ljude koji su na ulici pjevali na sav glas. Nitko od njih nije bio pijan niti je slavio nešto. Nažalost, riječ je bila o mladim ljudima koji su jednostavno na taj način ispoljavali svoj psihološki status. Možda je jednostavno bio takav dan kad su svi s određenim poteškoćama jednostavno propjevali? Za neke od njih sam znao da imaju nesređen život i kojekakve probleme i bolesti. Meni jedna teška slika, pogotovo jer je riječ o mladim ljudima.
Možda bi neki Zbignew, turist iz Poljske, bio oduševljen takvom scenom na ulici, misleći kako smo jedan veseo i razdragan puk kad su nam ljudi tako raspjevani. Istina je drugačija, po mojem Faulkneru, to je Krik i bijes!
To je samo ružna, ali i istinita životna crtica mojeg okružja. Realnost. Opet ta psihološka i ljudska pomoć. Besplatna je i treba je iskoristiti!!
Imam loš glas i to me ne ometa uvijek nešto pjevušiti. Možda me neka loša faza HS-a jednom i natjera da propjevam i ja, iz sveg glasa. To je baš kao i plakanje - dobra stvar, u smislu izbacivanja iz sebe nekih negativnih stvari.
A sada se idem posvetiti lubenici jer je naprosto obožavam!!!!
Post je objavljen 07.07.2012. u 22:36 sati.