Pregled posta

Sveta Katarina sijenska primjer mladomisnicima

Vrijeme je svećenički ređenja i mladih Misa. Možemo zahvaljivat Bogu za sve one mladomisnike što su se odvažili svoj život posvetiti bližnjem i Bogu.

Nikad nije bilo lako ušutkat buku svijeta, te jasno čut Njegov zov i uputit se Njegovim putem. Mnogi se upute i ubrzo osvrnu, dok tek mali dio dođe do ređenja. Ne mislim da su svi mladići koji dođu do ređenja najhrabriji, najpametiji ili najsvetiji, i da su bez mane, ali sam uvjeren da su imali vjere i pouzdanja u Boga i snage da utišaju zov svijeta.

A zašto baš oni to zna sam Bog i nije na meni da o tome razbijan glavu. Bog ih je preodredio i pozvao, a oni su slobodnom voljom odgovorili na ponuđeni im poziv.


Mladomisničko davanje zavjeta

Danas imamo potrebu za svetim svećenicima. Dnevni tisak po običaju naglašava samo nedostatke pojedinih svećenika. Kao vjernik znam da je svjetlost jača od mrak, da ljubav nadvladava zlo, a svetost potvrđuje Božju ljepotu. Svetost jednog svećenika sigurno nadmašuje nedostatke nekog drugog.

Svećenik nije samo svećenik za sebe, on je to i za druge osobe, i za zajednicu kojoj je poslan. Nadam se da su to naučili i ovogodišnji mladomisnici. :) On je svećenik i u trenutcima krize, i kada nezna kako dalje, i kad mu prepreke koče započeti put.

Bez obzira na sve mladomisniče znaj, da je sve podređeno Bogu. Zaustavi se pokoji put i napuni rezervar. Mlad si, i sigurno ne želiš gubiti vrijeme na punjenje rezervara, ali znaj da ćeš izgubit više vremena ako ostaneš na pola puta. Kad osjetiš potrebu povuci se u osamu, u pustinju, ne da bi pobjegao od svijeta nego da bi u miru osmislio kartu po kojoj ćeš naći izlaz iz iste. Nebrigaj se sve župske obaveze mogu pričekati.

U vašem tek započetom svećeničkom životu neka vam uzor i pomoć bude sveta Katarina sijenska. Ona je dio svog života provela zatvorna u svoju sobicu - svoju ćeliju, da bi se u tišini i društvu s Gospodinom pripremala za aktivno djelovanje.

Slično je i s vama. Godine provedenih u bogosloviji bile su godine pripreme. U tišini, studiju i molitvi pripremani ste za vaš svećeničko djelovanje. Sad nakon ređenja i vama Gospodnin kao nekad svetoj Katarini sijenskoj kaže: »Sada idi, tvoja se obitelj okupila oko stola. Pridruži im se, a kasnije se vrati meni.«

Ta tvoja nova obitelj je tvoja župna zajednica u koju si došao. Okupljena oko stola čeka da tvoje tek posvećene ruku uzmu Kruh te ga razlome i razdjele braći. Nasiti braću Riječju i Tijelom i sjeti se da je On uz tebe po tvojoj ljubavi prema njima.

Bezbroj puta sam se upitao, kako moliti za svećenička i redovnička zvanja? Znam da svatko to radi na svoj posebni način ili kao ja onako općenito za zvanja.

Negdje sam pročitao da klauzurne sestre karmelićanke duhovno posvajaju svećenike. One molitvu, žrtvu i pokoru te darivanjem samih sebe, prinose za svećenike i svećeničke kandidate. Pojedinoj sestri bude dodjeljen određeni bogoslov kojeg ona kao njegova duhovna majka molitvom prati do svećeničkog ređenja.

Ovo je jedan lijepi primjer kako je dobro moliti za određenu osobu koju smo susreli u životu ili za koju znamo da razmišlja o duhovnom pozivu. Bilo bi zgodno da svaki vjernik - katolik moli za svećenike s kojima se susretao i susreće u svom životu i od kojih je primao svete sakramente.

Ovdje mi posebno dolazi u svijest svećenik od kojeg sam kršten, pa onaj kod kojeg sam se prvi put ispovjedio i pričestio, svećenik koji me pripremao za krizmu, biskup koji me je krizmao .......

Kao vjernik nastojat ću se sjetit u svojim molitvama svih župnika, kapelana, časnih sestara koji djeluju u župama i crkvama koje posjećujem. Molit ću da oni budu vidljive slike (iako možda koji put i nesavršeno slikane) Božje ljubavi, okupljači zajednice, učitelji nade, da budu jaki, ponizni i iskusni svjedoci vjere.


Dio iz knjige Životopis svete katarine sijenske blaženog Rajmunda iz Capue

Iza zaruka što sam ih opisao, naš je Gospodin počeo malo po malo uvoditi Katarinu među ljude; ne odveć naglo, nego vrlo oprezno.
U isto ju je vrijeme jednako posjećivao i kako ću to, uz Božju pomoć, kasnije pokazati, češće nego prije. Povremeno bi joj se ukazao, poučavao je u kraljevstvu Božjem, upućivao je u božanske tajne, čitao i molio s njom psalme Časoslova. Tada bi joj rekao: »Sada idi, tvoja se obitelj okupila oko stola. Pridruži im se, a kasnije se vrati meni.«

Ona bi gorko zaplakala i jecajući rekla: »Preslatki Gospodine, zašto me tjeraš od sebe? Ako sam uvrijedila tvoje veličanstvo, evo me pred tvojim nogama, osudi me na najteže muke. Prihvatit ću svaku kaznu, ali me poštedi od toga da budem udaljena od tebe pa i za jedan čas. Što uopće znači za mene jelo? Ja imam hranu za koju oni kojima me šalješ ne znaju. Živi li čovjek samo od kruha? Duša svakoga putnika na ovoj zemlji živi od riječi koja izlazi iz tvojih ustiju. Nitko ne zna bolje od tebe da sam se odrekla svega kako bih tebe našla, Bože moj i Gospodine moj.

Nedostojna sam, ali uz pomoć tvoga milosrđa našla sam tebe i po tvojoj dobroti postao si moja svojina. Nikada se neću odreći toga dragocjenog blaga i ponovno se prihvatiti svjetovnih poslova, jer ću se ugušiti u svome neznanju ako budem daleko od tvoje nazočnosti. Ne, Gospodine, zbog svoje savršene dobrote ne naređuj ni meni ni bilo kome da se udaljujemo od tebe.«

Govoreći više suzama nego riječima, otkrila je svoje osjećaje, bacivši se pred njegove noge. On joj odgovori: »Smiri se, predraga kćeri. Moraš posve ispuniti svoju dužnost. Milost koja ti je dana ima donijeti ploda ne samo tebi nego i drugima. Ne namjeravam se udaljiti od tebe. Naprotiv, želim te imati uza se po tvojoj ljubavi prema bližnjemu.

Sjeti se dviju zapovijedi ljubavi: ljubavi prema meni i ljubavi prema bližnjemu. O tim dvjema zapovijedima ovise zakon i proročanstva. Želim da ti ispunjaš te dvije zapovijedi. Treba hodati dvjema nogama, a ne jednom, moraš letjeti prema nebu dvama krilima. Sjeti se da si od djetinjstva izgarala željom za spasenjem duša, a ja sam tu želju zasadio u tvoje srce, zalijevao je i njegovao.

Sjeti se kako si smišljala da kao muškarac uđeš u Red braće propovjednika u nekom dalekom kraju, da još više koristiš dušama. Sjeti se kako si od toga vremena čeznula za odjećom koju sada nosiš iz ljubavi i odanosti prema mome vjernom slugi Dominiku, osnivaču Reda, koji se na osobit način brine za duše. Zašto se čudiš i zašto se jadaš ako te sada zovem da radiš ono što si od djetinjstva željela?«

Pogođena duboko u srce odgovorom našega Gospodina, Katarina odgovori riječima Blažene Djevice Marije: »Kako se to ima dogoditi?« Naš joj Gospodin odgovori: »Onako kako moja dobrota odluči.« Katarina, vjerna sljedbenica svoga Učitelja, reče: »Ne moja, Gospodine, nego tvoja volja neka bude. Ja sam tama, ti si svjetlo. Ja sam ona koja nije, ti si onaj koji jest. Ja sam velika neznalica, ti si mudrost Boga Oca.

No, smijem li te zapitati, Gospodine, ukoliko to nije drsko od mene. Kako se može dogoditi to što kažeš? Kako mogu ja jadnica, puna bijede, išta dobro učiniti za duše? Moja ženskost, to nije potrebno ni spominjati, velika je zapreka tome. Svijet se i ne obazire na nas kad tako nešto radimo, i ne dolikuje se ženama da budu u društvu muškaraca.«

U Životima otaca čitamo da se slično događalo svetoj Eufraziji. Nije čudno što Bog dopušta da se takve stvari događaju odabranim dušama, ako se sjetimo da je dopustio đavlu da njegova ljubljenoga Sina povede na vrh hrama i na visoko brdo zbog iskušavanja.

Priznajem, dragi čitatelju, da sam od ranijih dogođaja prešao na kasnije. Do toga me je doveo sam predmet. Zato kasnije neću morati spominjati čudesa što ih je Gospodin po njoj izveo s ognjem.

Vratimo se pripovijedanju. Katarina, pod vodstvom svoga jedinog učitelja, sve više je napredovala u milosti. Vodila je razgovore sa svojim vječnim Zaručnikom u njegovim cvjetnim odajama. Nekada bi se poput uljana spustila na livade u nizinama da razvedri svijet oko sebe divnim djelima ljubavi.

Nijedan posao nije ostavljala nedovršenim. Uvijek je znala postići ravnotežu života, a to je znak savršenstva na zemlji. Temelj i pokretač svih njezinih djela bijaše ljubav i djela njezine ljubavi nadvisivahu sve ostale čine. Naš se bližnji sastoji od dvije bitnosti, duhovnosti i tjelesnosti. Zato i Katarinina djela ljubavi bijahu dvovrsna, duhovna i tjelesna.

Prikazat ću najprije njezina djela ljubavi prema tijelu bližnjega. Sama nas priroda upućuje da počnemo s onim što je manje savršeno i potom pređemo na ono što je savršenije. Kasnije ću spomenuti što je učinila za spas duša svojih građana, iako sumnjam da ću u tome uspjeti. Tjelesna su djela milosrđa raznolika pa ću ih podijeliti u dvije skupine: u prvu ću sabrati djela ljubavi prema bolesnim tijelima, u drugu razumijevanje potreba siromaha. Svako je od tih djela čudo za sebe i pokazuje Božju moć pred kojom se svi moramo duboko pokloniti.







Post je objavljen 09.07.2012. u 00:01 sati.