Marketing
HOTELSKA SRANJA
Volim na godišnji otputovati uvijek na drugo mjesto, ali to podrazumijeva smještaj u hotelu ili u iznajmljenom apartmanu. To ima i prednosti ali i mana. Jedna od mana je što, ma koliko pazio, uvijek napraviš nekakvu štetu, nekakvo sranje, pa imaš neugodnosti.
Evo samo par pričica:
U tom hotelu u malom planinskom mjestu, ma koliko ga zvali turističko, nisu čuli za vegetarijanski meni, pa smo mi bili osuđeni na uvijek isto jelo i za ručak i za večeru… sve što su oni nama mogli ponuditi bio je pomfri i podgrijani grašak i mrkva iz konzerve (to su imali za francusku salatu). Gladovali smo. Nije pomoglo ni to što smo svako jutro kupovali sir u obližnjem dućančiću, jedinom u toj bijeloj vukojebini. I to nam već na uši izlazilo.
Otpeljali smo se jedan dan u neko veće mjesto i kupili si malo električno kuhalo, to smo jedino prihvatljivo našli. Kupili i malo namirnica koje smo mogli držati u hotelskoj sobi, te jedan lonček i neke začine.
Bili smo sretni, idućih dana uključili bismo to kuhalo i u lončeku skuhali malo hajdine, zobenih pahuljica, riže…
Te rekvizite smo redovito skrivali poslije da ih sobarica ne vidi.
Utičnica je bila kod ulaznih vratiju, uštekali smo, dakle, ispred samoga ulaza i na podu kuhali. Kuhalo je imalo samo jednu malu ringu i nije se dala regulirati temperatura, a grijalo je jako, pa je jelo stalno kipelo. Moj genijalni B dosjeti se da podložimo metalni novčić i tako smanjimo dodir posude sa ringom.
Šljakalo je to, ali jedan dan opadne usijani novčić na tapison i momentalno ga progori. Nasred svijetlo zelenog tapisona duboka crna rupa veličine novčića, vidljiva čim uđeš. Da je barem bila negdje gdje se moglo navući nogicu od stola ili podnu lampu ili nekako drugače sakriti.
Hotel je bio uređen, tapison nov! Da je bila manja šteta, bili smo spremni platiti, ali plaćati hotelu zamjenu cijelog tapisona… to bi nas oderalo.
Onda se ja genijalno dosjetim… tapison je bio mujcast (čupav)… da ispod kreveta, iz najudaljenijeg dijela, načupamo mujci i nadomjestimo. Kupili smo ljepilo, namazali rupu i nagurali mujce unutra, dobro to naprešali i nije se primijetilo!
Ali kada je došla sobarica sa onim jakim usisivačem pola mujcica je otišlo. Nije se još uvijek tako primijetilo, ali još jedno usisavanje ogolilo bi rupu… i mi smo, kada je otišla ona, opet namazali ljepilo i opet nadomjestili mujcice. Naravno sljedeće jutro opet je sobarica posisala dio mujcic…
Uglavnom, sljedećih jutara imali smo ritual… odmicanje kreveta, čupanje mujcica, vraćanje kreveta, lijepljenje i prešanje u rupu… i svaki puta smo drhtali hoće li sobarica što primijetiti.
Eto to nam uljepšalo odmor.
Jednoga ljeta bili smo na moru, smješteni u privatnom apartmanu. Teško se od vrućine zaspalo pa se ujutro malo teže budilo.
Ali moj mali sin probudio se prije mene, u cik zore, našao moju kremu (a baš je bila velika) i cijelu ju potrošio tako što ju je okolo naokolo rastrljao po zidovima u visini jednoga metra do kuda je mogao dohvatiti (igrao se malera).
Kad sam se probudila šlag me strefil zidovi masni! Uzela sam krpu i deterdžent, ali nije bilo pomoći. A baš bilo friško pokrečeno.
Ispričavali smo se gazdama i ponudili da platimo krečenje, ali oni se nisu ljutili i nisu htjeli ni čuti da platimo. Malo smo im se odužili tako što smo im na odlasku kupili poklon.
B je radoholičar koji, ne biste vjerovali, i na odmor nosi kakav poslić. Njegov hobi je elektronika i on je nosio sa sobom malu lemilicu, žice čipove… što ti ja znam… i u popodnevnim satovima, dok sam se ja odmarala, ili gledala tv, on si je delal nekakav elektronski uređaj. Bio je gotov i on ga je zmontiral u metalno kućište. No htjel si je to kućište prefarbati u crvenu boju. Kupio je boju u spreju. Navečer kasno, dok smo se vratili iz grada veli on da ide to prešpricati, pa neka se posuši do jutra.
Bilo je to opet u jednoj hotelskoj sobi, opet zeleni tapison (mrzim zelene tapisone!)… prostre on list novina, stavi škatulicu i prešprica ju farbom iz spreja. Ali, nakon kratkog vremena imamo što vidjeti! Čestice farbe razpršene po zraku raspršile se naširoko i polako su pale na tapison. Maknul je novine, ispd njih zeleni tapison, a svuda okolo crveni, bogami u velikom promjeru.
Uhvati nas panika! On veli da se to skida razrjeđivačem. Skujemo plan da se dignemo rano i on ode u dućan čim se otvori i kupi razrjeđivač.
Sutradan na danjem svjetlu to je još gore izgledalo. Nisu još bili otvoreni dučani, veli on brzo ću otići u dućan kupiti razrjeđivač, a ti ne puštaj sobaricu ni za živu glavu.
Vratil se sa razređivačem, ali nemaš nikakvih krpa, ručnici su od hotela. Ništa, uzmemo majice, gaće i sa time počnemo utrljivati razređivač i otapati farbu iz tapisona. Muku smo mučili jer se sve upilo…
Sobarica kuca, mi joj velimo neka dođe kasnije (tko zna što je mislila što radimo).
Izašla ta farba nekako, užasno dugo smo to trljali, potrošili sve gaće i majice (sve crveno, kao da smo nekoga priklali, kao u hororu), ali je sada tapison smrdel po razređivaču.
Donesemo vodu i deterdžent i ispiraj tapison od razrjeđivača! Ok, isprali smo i to, ali sada tapison cijeli mokar… a ova opet nervozno kuca na vrata. Opet ju zamolimo da dođe kasnije.
Onda uključimo fen i sušimo tapison, naizmjenično, možete misliti koliko je to potrajalo.
Uspjeli smo napokon, samo što je sve smrdelo po tom razređivaču. Onda sam ja našpricala tapison dezodoransima, samo da malo prikrijem taj miris (smrad)…
Konačno upustimo sobaricu.
Inače, imali smo strojček za kavu i svako jutro smo si kuhali kavu u sobi, a često smo i sobaricu ponudili kavom i cigaretom. Ponudimo ju i taj put. Ona sjedi, pije kavu i sve se obazire i šnjofa zrak, ali nije ništa pitala. Mislila sam ako pita da kažem da mi se prolilo malo acetona…
Zaključak: želite li se stvarno odmoriti na odmoru, raspitajte se o meniju u hotelu, ne vodite malu djecu i zaboga - ne nosite nikakav posao sa sobom! :))
Dreaming...
Post je objavljen 20.06.2012. u 21:40 sati.