Davno su prošla vremena «romantičnog» prolivanja tinte po bijelom papiru. Scene zgrbljenih pisara srednjovjekovnih skriptarnica s guščjim perom u ruci mogu se naći samo u povijesnim udžbenicima. Kako je to moralo biti mukotrpno, ispišu cijelu stranicu krasopisom i onda im kapne kapljica na bijeli papir, pa se još i raširi po tekstu. Paraj stranicu i sve nanovo. Ali bila je to prednost jer se dobilo vremena za popravak, drugi put moglo se prepisati još ljepše i bolje. Čak i kasnije kad smo počeli pisati kemijskom olovkom pa zabrljaš nešto, bilo da ne pogodiš misao ili ti je rukopis nečitljiv, bilo je vremena i načina za popravak. Sve poparaš i ponovno. Pa malo promisliš pa ispadne još bolje. Ili sačekaš do sutra jer te ruka već boli, a do sutra se predomisliš pa pismo nikad i ne pošalješ. Nema više ni scena «modernih» pisaca i njihovih pisaćih mašina npr. Tennessee Williamsa i njegove Remingtonice. Cigareta u zubima, piće na stolu, hrpa papira oko mašine, on raščupan tipka, pa čupa stranice, tipka, pa čupa sve dok napokon ne odluči da će Blanche biti Dubois, a Stanley postati Kowalski.
Teško da bi danas mogli zamisliti da će nam se tako odvijati pisana komunikacija. Danas smo doduše isto zgrbljeni nad računalom ali tu prestaje svaka sličnost. U modernoj epistolarnoj formi - e-mailovima - imamo delete, end, home, page up...i ostale naredbice koje nam tu komunikaciju čine bržom od pameti. Sve to brzo natipkamo, kao nešto sredimo, stavimo sličice, smajliće i ostale gluposti na ekran i kad se sjetimo sadržaja već smo pritisnuli send. Nepovratno. Gotovo. Ups.
Daleko je onaj 'ko me voli...
Upravo se tako nešto dogodilo, sada već bivšoj, ministrici Holy, koja bi se spasila da joj se tinta prolila po onom mailu što je poslala u HŽ kojim je izvršila suptilni pritisak na direktora da zadrži na poslu jednu od djelatnica. Amaterska, početnička greška jednog ministra ili ministrice kako hoćete. Ako već želiš nekog protežirati zaogrnuvši se mantijom ministra ima tisuću drugačijih načina da to provedeš. Od sastajanja u tamnim zagrebačkim vežama, na klupi u parku tik do dječjeg igrališta, na nasipu rijeke Save...kako se to već radi u nekim američkim filmovima. Nema svjedoka ni materijalnih dokaza. A ona pošalje mail. I onda ups. Reklo bi se prst brži od pameti. I to malo elektronsko pisamce bilo je dovoljno da joj se zapečati ministarska karijera. To što je zaposlila Sanju Kalamburu protiv koje se vodi postupak zbog zlouporabe položaja i ovlasti to ništa. Još žena donese sa suda potvrdu da je čista i ova kao to nije znala. Ni šef joj nije trepnuo na taj prestrašan čin kojim svima šalje poruku o tome koliko je važno poštivati zakon. Zakon države koju on vodi. Ali taj mejlić mu je jako zasmetao. Ma sve mi tu nešto nemilo smrdi. Na neko smeće ili kako bi se ljepše reklo na otpad. A zna se tko se smećem bavi u onim američkim filmovima. Ali teško se čovjek miri sa činjenicom da je bedast ili hlebinac. Tako i Mirela sada za sve krivi neke moćne, tajne sile koje su joj sve smjestile. A možda stvarno je. Osnovana nova masonska emajl loža. Živi bili pa vidili. Ono što je meni važno da to premijera ni prvog mu pobočnika sa čak 3 hrvatska grafema (Č.č.i.ć) nije dočekalo nespremna. Našao zamjenu brže od, pazi Mirko hvala Slavko, metka. Hrabra čovjeka koji se, po vlastitom priznanju, ne boji prijetnji. S rukom na najnovijoj studiji o zaštiti okoliša HE Ombla dao je izjavu...mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo...Čudno, ako joj je put bio dobar što su je mijenjali? Ali kako su inauguracije zapravo ceremonije i ovdje je riječ više o formi nego o sadržaju. S Holy ili Zmajlovićem isto nam je. I dalje ćemo se gušiti u smeću.
Jedno sasvim drugačije pismo odaslano je ovih dana na adresu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Poslale su ga iz udruge BaBe zbog «kršenja zakona zbog seksističkog i ponižavajućeg prikazivanja žena u reklami za Osječko pivo». Ono što je Sarnavki i ostalim babama zasmetalo je korištenje stihova bećaraca u kojima se žena, od stoljeća sedmog, ponižava i svodi na seksualni objekt; «Riječ je zapravo o vrlo siromašnoj ideji uvijek-će-on-nešto-raditi-njoj i napit-će-se-kao-životinja» kaže ona. Ne znam jel' joj smeta što je ideja siromašna ili što se koristi slavonski glazbeni idiom –bećarac u reklamne svrhe ili nešto treće. Meni su ti slavonski stihovi genijalni... 'Kad sam kući zabijem u trenu, al' slađe je na tuđem terenu' ili 'Mojoj snaši bolji sam neg' Messi, svako večer hat-trick mi se desi'. Upravo je slavonske bećarce Unescov odbor za očuvanje nematerijalne kulturne baštine odlučio dodati na svoj popis 2011 god. "Značajan je zbog toga što priča o svim životnim prigodama, prvenstveno ljubavnim, erotskim porukama koje se šalju u alegorijama, metaforama. Poanta bećarca baš je u tekstovima često duhovitim komentarima AKTUALNIH (kako nekad tako i sad) zbivanja ili pak alegorijskim dosjetkama" kaže Mihael Ferić, poznati muzikolog. Bećarac nastaje kao provokacija, izazov, prkos i inat. Na ovu temu ja bih radije čula stih "Neće hmelja ni sijati baja, jer država neda poticaja". Opet ni riječi o reklamiranju alkohola uopće, o opijanju mladih, a među njima ima jako puno djevojaka i žena. I njoj bi bilo bolje da joj se zeru tinte prolilo pa da krene ispočetka. Ovako to izgleda kao da mama ugleda kćer kako pijana lupa gluposti na televiziji i onda joj pošalje pismo tipa kakvu si to majicu obukla za TV. S obzirom da sam žena samo ću reći da sam baš jučer kupila jednu dekoltiranu haljinu i obući ću ju pa makar me prijavili za seksizam i ponižavanje ženskog roda. S obzirom da sam i mama samo ću reći dosta tog dvostrukog morala gdje se od alkoholičara bježi kao da je kužan a direktora bilo koje pivovare nagrađuje najvišim hrvatskim ordenom Danice Hmeljske. Nagradno pitanje za Sarnavku bilo bi kome bi trebalo poslati prijavu-pismo u slučaju časopisa Candy, provokativnog magazina koji modu promatra kroz prizmu transrodnosti, transvestitizma i ostalih sexizama kada je angažirao najtraženijeg muškog modela današnjice – Andreja Pejića da za potrebe editorijala glumi ženu i muškarca. Je li to iskorištavanje žene, muškarca, muškarca u tijelu žene ili žene u tijelu muškarca ili oboje ili nijedno. Ili kojoj hrvatskoj instituciji posthumno prijaviti Jimmy Soula kad u svojoj pjesmi «If you wanna be happy» svodi ženu na vanjski izgled i najobičniju kuharicu. Kad ne možeš po mračnoj sprezi politike i moćnih korporacija onda udri po bećarcu, calypsu i Daliboru Mataniću. Teshki trash.
Koliko su ženski atributi važni i privlačni čak kad i nisu ponajbolje upakirani pokazalo se ovih dana. Dvije krapinske pra-žene na nogometnom prvenstvu zasjenile su i Bilića i pobjedu naših nogometaša. Kud ćeš bolje reklame za Muzej neandertalaca u Krapini. Plaćam put u Poljsku svakom ko nađe i jednu ženu s ređipetom u tom muzeju. To se zove poštivati tradiciju.
Što ti je apsurd današnjice, nekome se masno plaća da pokaže dekolte koji ne otkriva ništa a drugi ga pokažu pa ispadnu jeftine glupače. A stvarno je tanka linija između muškarca i žene i njihovih prava.
O moj dragi karamelo moja, pitaj nane 'oću l' biti tvoja?
Jedno pismo koje nije odaslano a trebalo ga je poslati upravo onom gore uredu ticalo bi se Jadranke, Kalimero, Kosor koju je Karamarko smijenio s mjesta potpredsjednice Sabora. A ona kao propala filmska diva nabraja sve svoje filmske blockbustere iz prošlosti. Da nema više ureda kaže Jadranka. To će sigurno zaviti u crno sve radnice Kamenskog. Kao što se i ona zavila u crno kad je bivšeg šefa Sanadera i prijatelja Polančeca pospremila u zatvor. Pa i oni su nešto radili prije toga. Ali zaboravila sam da ona ima amneziju o svim nečasnim radnjama ove dvojice. A amnezija ne pravi razliku između časnih i nečasnih radnji. Sve se to izbriše u politici. Kad je ispucala sve argumente izvukla je zadnji adut i sa suzama u očima zavapila..i ja sam čovjek i ja sam žena...!!! Ovo je jedina seksistička, ponižavajuća poruka za sve žene ovog tjedna. I što je strašnije, izrečena od strane jedne žene. Ali, nikakvo pismo o ovome nije odaslano. A, bit će da se nekome prolila suza ili tinta dok je pisao.
I Arsenu Dediću sigurno se nekoliko puta prolila tinta prije nego je dovršio svoj stih....Čistim svoj život od onih šupljih ljudi, kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi...prevedeno na elektronički rječnik...Reset. Are you sure you want to reset? Yes. ENTER
Post je objavljen 15.06.2012. u 10:11 sati.