Nestajes mi
Polako klizis mi medu rukama
(kao jegulja)
Sve dalje si mislima od moje postelje
I svaki drhtaj pogleda zatvaras
Prolazeci pored mene..
Noc je bila budna a jutro umorno..
Sivilo dan obavilo koprenom
dok tamni oblaci sakrivaju sunce u radanju..
Toliko je rijeci jos u svom povoju
Dok hladni prsti gmizu danom bez povratka…
Gdje je nestao plamen sto zario je obraze?
Gdje su nestala obecanja i ruke na jastuku?
Gdje su nestali dodiri sto zarili su u utrobi?
Polako prebirem sjecanje i vracam dodire..
Nema te vise sa mislima pored mene..
Nada 12.06.2012
Post je objavljen 14.06.2012. u 10:24 sati.