Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sitnice-za-zivot

Marketing

Olaa! :)

Evo me napokon doma...bilo je predivno, ali lijepo se vratiti... :)

Bilo nam je jako zanimljivo...kako još nije sezona nema ni direktnih vlakova. U Kninu smo imali pauzu od 6:00 do 11:00.
Ako mislite da smo zasjeli u neki birc ili se lomili po kolodvoru, varate se. Krenuli smo u osvajački pohod na tvrđavu.
Ni malo lak zadatak za tri osobe koje su totalno van forme. Makar nam je vrijeme išlo u susret. Oblačno i prohladno vrijeme omogućilo nam je da nesmetano dišemo do samoga vrha.



Pregledali smo svaki kamenčić, travku, rov i natpis.



Krenuli smo natrag (dok još možemo). Koliko god se bilo teško uspinjati, silaziti je bilo duplo teže. Strmina nije dozvoljavala opuštanje, noge su cijelo vrijeme bile u grču. Da sam se malo opustila, zatrčkala bi se i ne bi uspjela stati do kraja...ili bi se skotrljala...sada mi to i ne izgleda kao loša ideja...hm.....Ne znam tko je zakazao, ali ovoga puta u dobrom društvu vrijeme nije proletilo. Ostalo nam je još nekih sat vremena. To smo utopili u remiju. Ja pobijedila. :D

Do Zadra smo naravno spavali ko bebe. Brzo smo uhvatili bus za Zaton. Vinkovci su se odlučili žrtvovati i preuzeti kišno vrijeme, pa smo bez puno razmišljanja požurili na plažu.



Odmah smo izgorili. Sunce i lagani povjetarac uhvatili su nas na prepad. Ni malo lijepo od njih, ali mogu ih razumjeti. Cijelu zimu su se dosađivali i vrebali na prve žrtve. Nismo se predali tako lako. Došli smo i sutradan. Sunce je opet pobijedilo, stoga smo odlučili uzeti dan pauze. To smo iskoristili tako da smo otišli u Zadar. Puna emocija šetala sam gradom koji mi je dvije predivne godine bio drugi dom. Susret s poznatim licima prošao je očekivano. Drug N. došao je na vrijeme dok su drugi kasnili ili nisu došli zbog upale zuba.
Drugi susret bio je puno bolji, draži i kako to obično biva i kraći. Požurili smo u trgovinu obaviti kupnju za predstojeće dane u Zatonu. Naravno da smo čekanje busa skratili remijem. :D



Kao što mu to i priliči, ponedjeljak je počeo loše. Kiša nas je spriječila da odemo na plažu. U pauzi smo se pokušali dokopati kampa i baš kada se činilo da ćemo uspjeti počeo je pljusak. Trč' u apartman. Još jedan dan za ljenčarenje.
Jedini koji neumorno radi je drug A. On jednostavno uživa u kuhanju, a mi ga nemamo srca odbiti. :)

Utorak nas je nagradio suncem. Puni njegove energije sredili smo apartman i pripremili se za doček. U posjet su nam došli drugarica A. i drug Z. Jednostavno su sjeli na motor i za čas došli iz Zagreba. Za to vrijeme drug A. i ja smo brali školjke. Sve više mislim da iza nas neće ostati niti jedna. Osim onih sa stanarima, naravno. :)



Pivo, tequila i sendviči upotpunili su večer. Veselo društvo izdržalo je do ponoći kada smo se povukli u odaje. Treba nakupiti sna za naredni dan, a plan je bio roštiljada! Drug Z. i ja smo se marljivo dignuli rano. Obukli su me ko pravu bajkericu. Cvike, kaciga, kožnjak, bubrežnjak, vjetar u kosi i put pod točkove.



Do Nina dok si rekao keks...Mesnica nije nudila izbirlivost. Vrativši se natrag gladna marinada je već čekala meso. Udovoljili smo joj i otišli na plažu.



Imali smo dvije duge mračne noći.....mislila sam da me peku samo leđa i ramena. Prevarila sam se. Sve me peče. Draga je imala dosta intervencija oko mene i druga A. Sada je ostao samo svrab i mjestimično guljenje.

Spominjala sam da smo druželjubiva ekipa. Čim smo ispratili bajkere upoznali smo drugaricu D. Šašava cura.
Dogovr je pao. Sredili smo se najbolje što znamo i umijemo te krenuli put kampa. Piva je stigla. Uspjeli smo popiti svatko po dva guca i pljas. Kamp se urotio protiv nas, doslovno! Kako drugačije objasniti kišu iz vedra neba?!
Trč' u auto. Disko u Ninu radi, ali samo to. Ljudi nema. Natrag u apartman gdje tequila samo vreba. Ništa od te ljubavi. Pili smo pivu. Starimo......

Nasilno buđenje. Ljudi do nas imaju troje djece...pardon, troje bučne djece. Očito su zaboravili igračke, pa im je glavna zanimacija deranje i guranje stolica....ali lijep je dan...šetnjica do kampa...zadnje kupanje prije puta.

I ovaj dan iskoristila sam za traženje školjki...onih najsitnijih....imam u glavi neke planove za njih ali otom potom...
Mislim da su ljudi na plaži mislili da imam neke posebne potrebe....sjedim u plićaku i tražim školjkice...draga svako malo dođe da me namaže kremom....pa mi stavi šeširić...pa pita jesam gladna...žedna....



Predivno ljeto zaokružio je odličan rez.....1:3.....divotica...hrvatska

Vidim puno ste piskarali...trebati će mi dan dva da sve provjerim.. :)


Post je objavljen 12.06.2012. u 13:16 sati.