Pregled posta

U iščekivanju sunca na irskom jugoistoku

U Irskoj si ne možemo priuštiti luksuz odlaska na izlete samo kad se poklopi kombinacija planiranog, slobodnog i lijepog vremena. Naglasak je na planiranom. Tako se nešto dogodi jako rijetko. Zato nema puno izbora; ili ćeš biti pragmatičan ili ćeš se osjećati jadno, sivo i pokislo. Pragmatično, u ovom slučaju, znači pretvoriti zauzetost u barem nešto slobodnog vremena kada ima sunca te ignorirati lošu prognozu i uputiti se u neki od lijepih krajeva za slobodnog vikenda.
Vjerujte mi, pozitivne sile našeg svemira na kraju nagrade pozitivne misli. Nikada do sada nisam pogriješila kada sam se uputila u otkrivanje Irske. Uvijek se vraćam s osmjehom i nekim lijepim, novim iskustvom u sebi. Irska i ja se volimo ... javno.
U Irskoj sam naučila da priroda zna otkriti svoje skrivene ljepote i u sivilu. U Irskoj sam naučila uživati u šetnji čak i kada malo kiši što je bilo nezamislivo prije 6 godina. Sada mi je dovoljno da sam obučena u vodootporno te da mi jake kišne kapi ne zalijevaju lice i uživat ću okružena lijepom prirodom. Na kraju, prije ili kasnije, budem nagrađena osunčanim plavetnilom.
Tako je bilo i ovog vikenda. Bio je produženi i povrh toga smo još uvijek bili preplavljeni srećom i uzbuđenjem zbog pravog ljeta koje smo dobili vikend prije. Da, ljudi ovdje dugo pamte nekoliko dana sunca uz temperaturu preko 20 stupnjeva. No, irsko vrijeme je ostalo vjerno sebi i vikend poslije smo dobili pravu kasnu jesen.... Da se ne bismo slučajno razmazili ...2 prelijepa vikenda za redom .... Tko je to vidio...
Vikend na jugoistoku i odlazak na otok Great Saltee kojim uz nasljednike Princa Michaela I, od travnja do srpnja svake godine, vladaju ptice, je bio isplaniran pod utjecajem sunca i ništa nas nije moglo omesti u odlasku. Međutim, u nedjelju, kada smo trebali isploviti, omeli su nas teški, sivi oblaci koji su se nadvili nad Irskom kao metalni nepomični oklop. Pogled u daljinu je odavao samo sivilo. More je bilo sivo, pijesak je bio siv, nasukane grane su bile sive. Kiša je cmoljila kao da nikada neće prestati.

Nije bilo nade da će se išta promijeniti. Brodići za Great Saltee su ostali nepomični u mirnoj luci. Sam vlasnik brodova, jedan sijedi morski vuk, mi je rekao da ne želim biti na otoku po ovakvom vremenu. Vjerovala sam mu. No, nakon što sam nedavno pročitala reportažu o Velikom Saltee-ju, znala sam da ga žarko želim posjetiti prije nego što ptice odlete u neke druge krajeve. To je bilo dovoljno da riskiramo, okušamo sreću i ostanemo u Kilmore Quay čekati do ponedjeljka bolje vrijeme. Jedan dan dulje u jednom od malih mjesta zelene Irske ne može ispasti loše.... I umjesto šetnje otokom, uslijedila je šetnja dugačkom pješčanom plažom.
Bilo je lijepo slušati vjetar i priču mora, gledati igru valova,.......skupljati školjke drugačijih boja,...... promatrati galeba u letu........i sa svojom lovinom,... ... promatrati galebove u društvu prijatelja morskog vranca, .... ...te se nadati da će nas oštrigari sutra dočekati na Velikom Saltee-ju. .

Post je objavljen 06.06.2012. u 00:05 sati.