Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/svijetuboci

Marketing

Čovjek koji je ubio Slobodana Miloševića

Dana 03.05.1987., čovjek po nadimku Kuga, inače moj poznanik, potpuno neometan od strane nadzornih službi, glumeći da je zaposlenik službe održavanja, ušetao je u zgradu Centralnog komiteta saveza komunista Srbije i ispucao cijeli šaržer u predsednika CK Srbije, druga Slobodana Miloševića. Velike mrlje od krvi probile su ispod košulje i začas zaflekale bezlično sivo odijelo, a Slobodan Milošević je samo nekoliko puta teško zagrgljao, ne uspjevši ništa reći. Kuga je potom svladan i odveden od strane organa bezbednosti, a drug Milošević u kritičnom stanju hitno odvezen u pravcu bolnice, ali je smrt uslijed teškog ranjavanja nastupila još u kolima hitne pomoći. Nakon toga, za novog predsednika CK Srbije izabran je drug Ivan Stambolić, a Kuga je odveden pred sud, što će postati najpraćenije suđenje u povijesti SFRJ, spektakularnije od onog Andriji Artukoviću. Iako se u početku činilo da će Kuga biti zasigurno osuđen, jer djelo nije ničime negirao, te dobiti doživotni zatvor, tijekom suđenja došlo je do kopernikanskog obrata.
Naime, obrana je zamolila tužiteljstvo da kao ključne olakotne dokaze uzme opsežne video materijale pod nazivom „Ratovi na području bivše SFRJ 1991.-1995. “ te „Poraće u regiji od 1996. do danas“. Materijali su zavedeni u sudski registar pod brojevima UR-176 i UR- 234, a njihova prezentacija i projekcije trajali su punih 96 sati, pred vidno šokiranim svjedocima i sudskim vijećem.
Naime, materijali su sadržavali jasne i neoborive dokumentarne snimke o tome što bi se dogodilo da je Milošević ostao na vlasti, uključujući potresne slike iz Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva i Srebrenice. Također su tu bili materijali koji nedvosmisleno pokazuju kako bi izgledao dolazak nacionalista na vlast i u drugim saveznim republikama, te posljedice dugogodišnjeg vladanja istih- od međunarodnih sankcija do devastacije domaće industrije i posvemašnjeg raspada ekonomije. Uz njih je uredno predočen i popis imena budućih poginulih, nestalih i ranjenih na svim stranama tijekom rata, među kojima su se mnogi zabrinuti građani prepoznali.
Na sudsko vijeće ovi materijali su izazvali tzv. nirnberški efekt, a potom je, ako je i bilo ikakve dileme, ona potpuno nestala, te je svima, osim nekoliko najtvrdokornijih predstavnika Miloševiće struje, bilo jasno kako optužba mora biti hitno odbačena. Moj, gotovo mogu reći, prijatelj Kuga je oslobođen, a presuda je glasila da je atentat u skupštini-kako su ga već kolokvijalno nazivali, počinjen za opće dobro. Od tada su Kugino djelo zvali- atentat iz čovječnosti.
Što se dalje događalo, svima vam je poznato. U svim saveznim republikama održani su prvi višestranački izbori, na kojima su pobijedile umjerene građanske stranke, najčešće u koaliciji s bivšim reformiranim komunistima, pa je tako u Hrvatskoj pobijedila Koalicija narodnog sporazuma skupa sa SDP-om, dok je u Srbiji na vlast došla mlada liberalna struja. Potom je slijedio miran raspad Jugoslavije po tzv. čehoslovačkom modelu, a sva granična pitanja riješena su multilateralno, bez velikih intervencija Zapada. Potom su i sve bivše savezne republike, sada već zavidno ekonomski prosperitetne države, zajedno ušle u EU, u prvom valu proširenja, a Slobodana Miloševića jedva se tko i sjećao. Doduše, i Kuga je pomalo ljudima blijedio iz sjećanja, ali tako je to, kada vlada prosperitet, nikom ne trebaju heroji. Ipak, naciju i regiju ponovo je potresla vijest da je Milorad Stefanović zvani Kuga, inače po nacionalnosti Srbin, rođen 07.06.1956. u Puli, umro 23.09. 2007., u svojoj 52. godini od posljedica karcinoma na plućima, u mirnom kućnom okružju, kako je uostalom i živio dotad, kao običan službenik, bez ikakvih državnih povlastica. Bio je to najveći sprovod u povijesti Republike Hrvatske, govor je održao osobno predsjednik Republike Miko Tripalo, a došle su delegacije i obični ljudi iz svih bivših republika SFRJ. Na sprovodu su se za tu priliku prigodni okupili i svi originalni članovi EKV-a , njegove omiljene grupe i odsvirali akustičnu verzije njemu najdražnih pjesama „Zemlja“ i „Samo par godina za nas“. Potom su svi spontano zapljeskali, te se vratili svojim poslovima, školama, fakutetima i životima koji obećavaju.
Iza njega je ostala žena i troje djece.
Na području bivše Jugoslavije točno 78 ulica i 19 gradskih trgova nosi ime Milorada Stefanovića- Kuge.

AUTORSKA NAPOMENA: Ovu pričicu poslah na recentni natječaj za kratku priču na Facebooku, a kojemu je glavni sponzor ugledni proizvođač kave. Tema natječaja je- "zbližavanje". Nakon nekoliko dana nazvao me jako simpatični i ljubazni gospodin koji je izjavio kako je on iz tamo nekog natječajskog komiteta i da je njima moja priča super, te da imam "potencijal", ali da sam fulao temu. Na to sam ja rekao da je tema zbližavanje- a ja govorim o zbližavanju naroda bivše SFRJ u kondicionalu. Na što je on isto tako ljubazno odgovorio "Pa da-ali nisu oni tako baš zamislili". Ali da napišem neku drugu priču svakako. Što mi svakako ne pada na pamet.U svakom slučaju priča je ispala iz konkurencije, a ja jedino i dalje nikako da dokučim na što proizvođači kave misle kad kažu-"zbližavanje"?

Post je objavljen 03.05.2012. u 10:20 sati.