Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ilpostino

Marketing

činiti dobro

Davanje milodara djeci i prosjacima ne čini me sretnijim. Ne znam kako je to kod vas? Desi se da poklonim desetak kuna nekom uličnom sviraču kad njegova muzika dotakne moju dušu. Ponekad sustavno pomažem nekoj školi ili pojedincu. To me bar čini smirenim i nudi mi osjećaj da sam koristan. :))) Pitate se zašto sam se nasmješio? Reći ću vam ...

...jednom davno dobio sam 'kompliment' od domoroca s Nove Gvineje da sam koristan kao i njegov pas. Gledao sam ga s čuđenjem jer nisam shvatio u kakvoj smo vezi njegov pas i ja. Posrednik u toj vezi je svakako on ... ali moj ograničeni um to nije bio u stanju doživjeti kao kompliment. Tek kad mi je objasnio da u džungli, a tamo je džungla odmah iza njegove kuće, po ponašanju svog psa naslućuje je li opasnost 'iza ugla' ili nije, shvatio sam što je želio reći. A što sam ja to učinio da sam pokrenuo njegove asocijacije malo je poduža priča. Možda drugi put...

Razmišljam o 'dobrim' djelima i 'dobrim' stvarima koje sam učinio. Jesu li zaista dobra? Neka od njih bila su kratkoročno 'dobra', a dugoročno 'katastrofalno loša'. Uvjeren sam da to isto vrijedi kako za osobna tako i za 'zajednička' djela i civilizacijska dostignuća. Kriterij 'dobrote' vrlo brzo me dovede do situacije da ne razumijem ni samog sebe, a jednako tako ni druge. Sjećam se trenutaka iz djetinjstva kad sam se loše osjećao zbog vlastitih emocija, a samo zato jer su mi govorili da 'to i to' nije dobro.

Umjesto razmišljanja o 'dobroti' možda je korisnije razumjeti je li moje djelo početak (uzrok) ili posljedica niza akcija. Naravno, to uključuje pretpostavku da vjerujem u uzročno-posljedičnu konstrukciju svijeta. Zamislite situaciju u kojoj ste uzrok nečijih suza i u sljedećem scenariju pružate maramicu da pomognete u brisanju tih suza. Nudi li vam se neko 'moralno okruženje' tog scenarija ili ste mrtvi-hladni?

Teško je biti promatrač...

Ja nisam Pavle (sam na svijetu), socijalno sam biće i veći dio moje introspekcije odnosi se na prekopavanje vlastitog okruženja. Moja individualna sreća i zdravlje nisu odjeljivi od zdravlja i sreće drugih i nerazumijevanje odnosa s drugima doživljavam kao zabrinutost, čak i kao bol. U takvom stanju nisam u stanju činiti 'dobro'.

(Catch-22) kad razmišljam o tome što je dobro onda nisam dobro.

Ne znam kako je to riješio Jursenarin Hadrijan u svojim memoarima, ali izgleda da nije riješio kad je 'catch' i dalje prisutan. Ako se dobro sjećam, Hadrijana nije toliko mučilo kako spasiti Rimsko carstvo nego kako spasiti samoga sebe. Nije ni slutio da će ga spasiti jedna (ne)obična žena s tako mističnim imenom: Margarita.


Post je objavljen 26.04.2012. u 00:36 sati.