Marketing
RAZREDNICA
Meni se odmah odsjekle noge!
Sad se pitate zašto je sada ona vesela, a meni to frka. Pa frka mi je itekakva, poludela budem, evo o čemu se radi. Još prije nekog vremena pozove me njena razrednica na razgovor. Inače, više puta je znala prigovarati da Kukunka stalno brblja pod satovima u zadnjoj klupi sa još dvije svoje frendice i da to mora prestati. Hajde to se malo smirilo, ali ovaj put razrednica je bila vrlo ljuta, te me obavijestila da je vidjela Kukunku kako u parku u sred bijela dana poslije škole pije sa još nekim učenicima iz razreda. Vidjela ju je kako drži flašu od pive u ruci. Inače, ta njena razrednica vrlo je stroga (gora je od moje stare) i takve stvari ne želi tolerirati. Održala mi je predavanje, kako mi roditelji moramo znati što nam djeca rade i takve stvari sprečavati na vrijeme, jer da alkoholizam uzima sve više maha među srednjoškolcima. Naglasak je bio na tome da smo mi roditelji dužni djecu upoznati sa time koliko je alkohol štetan i… bla, bla…
Bilo mi je vrlo neugodno, slušala sam pokorno i klimala glavom… što ćeš, moraš se ulizivati tim nastavnicima, jer nedajbože zamjeriti se, pogotovo njoj. Ionako Kukunka stalno tvrdi da ju razrednica ima na piku (a bezveze, jer ne zna zakaj). Na kraju sam razrednici rekla da ću ozbiljno razgovarati sa Kukunkom.
Pitam doma Kukunku što je to bilo, a ona veli da je frend slavil rođendan i da ih je počastil u parku, jer je jeftinije nego da su išli nekam u kafić. I da kaj se ta stara vještica pjeni, kaj nju briga što ona radi u svoje slobodno vrijeme i na kraju još ponovi onu svoju čuvenu uzrečicu "Neka si nađe život!". Gotovo sam se složila sa njom. Pa nije ništa strašno bilo, Kuki nije doma došla pijana, malo su morali proslaviti, pa i mi, dok smo bili mladi, smo…
E, ali nedugo nakon toga, prije otprilike par tjedana desilo se ovo. Bio je vikend, konačno i B. i ja slobodni, i velimo idemo se malo u grad naći sa prijateljima, malo se opustiti. I tako odemo u Sax, pa Soho bar… i normalno kao i uvijek, završimo u Rogozu, jer on dela do sitnih sati. Malo smo bili pod šusom… ma bit ću iskrena - nalili smo se ko divlje zveri! Kad smo se razilazili, normalno, navalili H. i G. da idemo k njima doma na još… neznam ni ja što… Nije nas trebalo dugo nagovarati, odvlečemo se tamo i do jutra, jer kao čekali smo da se malo istreznimo (moš mislit), da se možemo otpeljati doma. Dan se već bio zabijelio i krenemo mi… uvjereni da samo skoro trijezni, a i da u to vrijeme neće nigdje biti policije, pa ćemo nekako suknuti doma...
Oprostimo se sa frendovima izađemo iz stana i tako idemo u lift, pa bauljamo dugim hodnikom zgrade, nedjelja rano ujutro, nigdje žive duše... Cijelo vrijeme se cerekamo i larmamo... ja se hihoćem ko blesava i to je sve odjekivalo... a onda, na par koraka ispred nas odjednom stvori se - ona! Razrednica! Naglo smo zašutjeli i uozbiljili se. Nije više bilo šanse da ju izbjegnemo, morali smo ju pozdraviti. Ona jedva odzdravila, prezrivo nas odmjerila od glave do pete, naročito mene, a ja onako raščupana, razmazane šminke i krvavih očiju… (Kasnije su nam H. I G. rekli da gospođa ta i ta stanuje u njihovoj zgradi, kat niže... nisu znali da nam je razrednica)! Ne znam uopće kamo se gonila tako rano nedjeljom, valjda po kruh, nosila je vrećicu.
I sad eto neka ja idem na taj roditeljski. Muž nemre, on baš tada bude radil. I sad me hvata panika. Razmišljam da se napravim bolesna, ali to mi ne bude pomoglo, jer ako ne tada, morala budem otići na razgovor koji drugi dan! Sve se nekako tješim i nadam možda je ona to zaboravila… ma hvatam se za slamku, znam...
Eto sad me to muči, a Kukunka mi se još smije… gubim i autoritet i sve… K vragu, uvijek nastradam, a ništa nisam kriva (možda malo)…
Jadnica sam, poludela budem! Grozničavo smišljam što ću, imam još malo malo dana... Hvata me panika!
Viš mi gud lak!
Razmišljam, koja pjesma bi me malo utješila... Znam - vidjela sam na YT prekrasnu bajkovitu pjesmu, koju je napisao, nitko drugi, nego naš bloger twirl-dječak sa šibicama!
Post je objavljen 24.04.2012. u 14:57 sati.