Ljubav utisnuta u živom kamenu ,
uronjena u modro nemirno more...
Prkosi prolaznom , tome vremenu ,
dok život po licu iscrtava bore...
Iza gora Sunce se zlatno budi ,
milujuć lica njihova snena...
Zora srebrena , kada zarudi ,
otkrit će bjela ramena njena...
Još mladosti vrele u njima ima ,
ljubavi nježne , poput sna meke...
Iako mnoga protekla je zima ,
noseć dane posustale neke...
Jedno drugome su vjerovali ,
ljubav svoju životom potvrdili...
nečmenjamka
.....
Post je objavljen 23.04.2012. u 14:20 sati.