Otkad znam za sebe uvijek sam mislio da sam perverzan.
E sad.
Netko bi se toga sramio, ali meni je to bilo baš fora.
Onda sam bio učlanjen u onaj besmisleni 'Svijet knjige' koji me dvije godine prisiljavao naručivati govna od knjiga svako tromjesečje.
Prvih pet-šest narudžbi je još imalo smisla, ali zadnje dvije su se morale naručiti da bi se ispunila članska obaveza.
Znači iz - očaja.
Moja vrijedna biblioteka postala je bogatija za dva naslova :
'Liječenje meditacijom' i – 'Kamasutra'
Ovo prvo je obično govno kakve ima svaka trafika koja drži do sebe, a ova druga je bila već puna lijepih kolor fotografija preko cijele stranice.
Bilo je tu i pičaka i kuraca i guzica i sisa i lizanja i zabadanja prstiju u raznorazne tjelesne otvore i sisanja testisa…jednom rječju, odlična knjiga.
No, ono što je za ovu priču puno interesantnije je činjenica da su apsolutno sve moje perverzije, lizanja, položaji, fetiši i slične razbibrige poznate već tisućama godina.
Mislio sam da sam neki puno maštovit tip, a ono - kurac!
Solidan prosjek.
I onda sam Vam ja prošle godine pričao sa mojim vjenčanim kumom Dirkom Digglerom.
Stari dobri Dirk je onaj noćni recepcioner koji je tijekom svoje prebogate karijere odgledao više od tri miljarde tetrabajta juporna.
Totali u kojima neka guzica skače po jajima ga navode na zijevanje.
Još od VHS-a.
On mi je prvi spomenuo da postoji – smokva.
Smokva je svojevrsni blog na kojem se jebeš putem skajpa.
Oni koji se sad smiju koliko sam ja glup i zaostao neka čitaju dalje.
Mislim, znao sam ja da takve stvari čine tri četvrtine neta, ali ovo je za mene zadnji dokaz da je svijet išao u kurac.
Kad su samoupravljači (s obvezom) u socijalizmu htjeli pojebati nešto sa strane trebao je na sindikalnom izletu popiti par litara gemišta, malo zaplesati sa Marijom iz kadrovskog, a onda je odvući u sobu i fino je pojebati uživajući u Marijinim mirisima, grčevima, sokovima…
Danas, hvala Bogu, imamo Smokvu.
Ideš u Crkvu, vjeran si svojoj supruzi, pet puta si se jebavao i imaš petero djece, a okolini moraš glumiti uzornog Hrvata, supruga i smjernog katolika pa se ulogiraš na - Smokvu.
Vjerujem da neka nježna dušica još ne vidi što je tu tako čudno pa ćemo probati objasniti.
Ti si se prijavio pod nickom, štajaznam, Praščić.
E, onda si pronašao, štajaznam, Zvončicu i sad Vi ćatate da se bolje upoznate.
Kad ste se dobro upoznali palite kamerice i – evo Vas.
Evo je na monitoru.
Malo ti smeta što je zeru razroka, al' šta je tu je.
Žena je, super.
Kao pravi đentlmen izvadiš kurac - udri..
Njoj je malo neugodno, ali onda i ona skida gaćice i počne trti pizdu.
Ti ne osjećaš njene mirise i sokove jer u zraku se osjeća miris sarmi koje je žena kuhala za sutra.
I tare ona pizdu, di drkaš ko zvijer i mašeš s njim lijevo desno da se ova na monitoru više uzbudi.
Malo ti smeta što je baterija pri kraju, a ne da ti se naperen akurca tražiti kabel.
Ona na smokvi već đomba pa ima i neku plastičnu web traškalicu za pizdu pa si je gurka.
Izvadila sisu i iza nje se otvaraju vrata.
Ti skočiš ko oparen, istovremeno oćeš spremiti kurac i isključiti skajp i onda se smotaš i padneš sa stolice, čuješ sa laptopa neku svađu i lagano sa strane prstom prilaziš tipkovnici, a kurac, glup ko kurac, i dalje stoji napeto.
Živčano izlaziš iz Windowsa i ulaziš u zahod.
ŠTRC!
A za dva tjedna u trgovačkom centru vidiš Zvončicu s mužem.
Malo je razroka pa ne znaš da li gleda tebe ili u 'Hervis'...
Post je objavljen 10.04.2012. u 20:37 sati.