Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/teobaldinteatar

Marketing

IMAM ŽIVOT!




v 595 c



iskx



v 595 c



Ne volim blagdane! Mrzim ih! Istrošim se fizički, psihički i financijski! A što dobijem?
Ah, za jedan časak radosti - tisuću dana žalost!
Naradila sam se kao stoka, naletala okolo, pospremala kuću, ukrašavala, kupovala poklone… gledala da doma svi imaju sve i da svima bude lijepo. A moraš otići svugdje, svima čestitati… bakama, dedama, mamama, tetama, strinama, pizd….

Bila sam pozvana u goste na Uskrs i što sam napravila… grešku koju uvijek delam, prežderala sam se kolača! A kvragu, u sve kolače stavljaju orahe, a dobro znaju da ja ne smijem orahe jesti, al boli njih briga … i dobro znaju da ne mogu odoljeti. Onda probam jedan, mislim neće mi ništa biti od jednog (no dobro dva), pa pojedem još jednog, jer mislim nije velika razlika između dva i tri. E kad skužim da sam zajebala, da zapravo nisam smjela ni pogledati u te kolače, mislim sad je i onako svejedno - najebala sam - onda navalim i požderem sve ispred sebe.
Tako sad ispaštam - već drugi dan povraćam... No, dobro, nije samo to - i pila sam...
Ali što ćeš, vidiš svi piju taj aperitiv, pa misliš, no budem i ja, pa ništa mi ne bude od jedne posrane rakijice. Ali nekako se opet sve otme kontroli, tj. ne završi se samo na tome!

A onda na taj Uskršnji ponedjeljak, tj. jučer tako sam bila slaba, a morala sam ići k staroj u posjetu - a vi znadete što to znači! Da i to preživim, morala sam si nekaj spiti. Normalno stara mi izmasirala mozak bodljikavom žicom, tako da sam ostatak dana jedva preživjela. A danas sam se jedva odvlekla na posao čak i na red bullu!
I evo sad sve došlo na naplatu, već i jetra počela zajebavati… uvijek je to tako poslije blagdana - poludela budem!

A jaja su mi se toliko zamerila da ne znam kada ću ih opet uzeti u ruke! Sigurno vas zanima što je bilo sa onom opkladom! Pa kada sam skužila da ni u ludilu neću stići napraviti sva ona jaja, uopće ih nisam ni delala, pomirila sam se sa sudbinom i rekoh, pa nekako ću već napraviti "ono" (a joj, opet mi je muka). Ali mic, po mic i došlo vrijeme izvršenja, jučer… I kako sam "to" napravila??… Nikako! Rasplakala sam se! Molila sam B. da mi oprosti… da ne moram to raditi. Totalno sam se ponizila! Molila sam... klečala... plakala... Moj muž je inače mekog srca - sve mi oprosti, ako dovoljno dugo plačem. I oprostil mi je! (ali, ovaj put sam morala plakati duže nego inače).

Eto sad možete misliti kako mi je - jadna sam, bolesna, siromašna, omražena, ponižena…
Za sve su krivi blagdani!

I sad evo pišem tu ovaj post, da vam se malo izjadam, da mi bude lakše, da malo odmorim dušu… kad evo moja kćer Kukunka mi dahće za vratom, pita me zar još uvijek pišem taj glupi blog. Ja joj velim da pišem, a ona mi podrugljivo veli:
- Kako si jadna! Pa nađi si život!
- Imam život, upravo bježim od njega na blog, pišem post da se malo odmorim! - rekoh ja.



v 595 c



Drže me te neke vesele pjesme!








Post je objavljen 10.04.2012. u 20:40 sati.