Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ana1981

Marketing

You know!



Dobro vi znate kaj je danas i zakaj ja pišem ovo kaj pišem, iako pisanjem još nisam ništ rekla, ali.. you know (kak veli 0,5 iz serije 2,5 muškarca).

Razmišljam si dal da slavim ili da ne slavim.. nemam blage. Morala bi onda ponuditi z nečim, nekaj, nešto, a to nešto treba pripremiti i posložiti i sve.. nemru ljudi jesti kruh i piti vodu.. A meni se tak neeeee daaaaa.. ipak je to MOJ dan i ja bi trebala biti rasterećena instead of opterećena.

Znaju majke kaj to znači.

Meni moja majka redovito pomaže u pripremanju rođendanske proslave. Moja majka je divna žena.

Rođendanska proslava je divna dvorječna riječ. Izraz. Slavlje. Divota! Moja rođendanska proslava biče 14.4. jerbo mi ročkas uvijek pada za Uskrs i onda niko nema vremena za slavljenje mojeg rođendana. Zato ja svoje slavlje uvijek pomaknem za sljedeći vikend. Vele da se rođendan ne smije slaviti prije rođendana pa ja tak radim.

Od svojeg dragog sam dobila bicikl za rođendan. Ali nije se mogel dočekati današnjeg dana pa sam ga dobila 17.3. Nije da on ne zna kad je meni rođendan, samo je nestrpljiv. Baš je zlato moje.
A on je od mene za last Christmas dobil lopatu za snijeg. Nije da baš ima puno snijega tu kod nas u selu, ali ono.. nek se nađe. Ali ta lopata nije just lopata, to je prava aero nešto ergo nešto nekaj anatomska atomska fantomska napravljena da izdrži sto kila mrcine kak skače po njoj (iako nije za to napravljena, ali ak bu neko skakal po njoj - izdržače). I otkad su ju drugi ljudi vidjeli odmah su ju poželjeli. Jerbo zlefka zna kaj je dobro za svojeg muškarca. Nikakav Old Spice ili rezač dlaka u nosu/ušima. Lopata, djevojke, lopata. Svi mužjaci u selu su bili zavidni kad je moj mužjak čistio snijeg oko auta. O, da. To su bili zavidni pogledi, ljubomorna okretanja očima i ljuto i žalosno gledanje u svoju (običnu) lopatu.

Osjećaj je bio neprocjenjiv.

Uglavnom, djevojčad, ako želite ugodno iznenaditi svojeg dragog - kupite mu lopatu za snijeg. Nije bitno dal ima snijega u vašem selu ili nema, glavno da se lopata ima. Za snijeg. Može on nju na misu nositi, čisto da ju selo vidi, da ju poškropi svetom vodicom, ili na lokalnu nogometnu utakmicu da prijeti njome sucu, može, čak, po selu na njoj glumiti da leti (kao metla), ili ako ima kakav smotuljak u kojem su pogača i luk može objesiti taj smotuljak na lopatu i na ramenu nositi recimo kad se k prijateljima ide igrati. Velim vam, ima stotine razloga zašto svojem manu kupiti lopatu za snijeg. No, nemojte se zeznuti i kupiti običnu lopatu kakvu svi mogu kupiti u zadrugi gdi se prodaje gnojivo, sjemenje i pojilica za piliće.
Ne.
To mora biti prava aero nešto ergo nešto nekaj anatomska atomska fantomska lopata za snijeg.
Jedan čovjek koji k nama dolazi preko mene je kupio ne jednu, ne tri nego dvije lopate za snijeg! Toliko mu se svidjela da si je kupio po jednu za svaku ruku. Jer ova lopata nema četrnaest kilograma kao druge lopate. Ne, ne. Ova lopata je tako lagana da ni ne osjetite da ju držite u ruci.

No, dosta o toj temi, još bute mislili da reklamiram lopate za snijeg. Jer ne.



Ovo na slici nisam ja. Zamislite najljepšu pozadinu – to sam ja.

Samo da napomenem još.. Ako imate želju otvoriti neki restoran u mojem selu, molim vas, otvorite kineski jerbo ja jako volim kinesku rižu i stuff iz kineske kuhinje. Baš sam danas malo skuhala i stavila u fridž da mi se stvrdne (riža) da ju kasnije mogu pripremiti na kineski way. Uh, ne volim raskuhanu rižu, bljak.

Bilo mi je drago malo p(r)očetati s vama, još ste uvijek oni stari, dobri, najbolji čitači/četači.

U komentarima očekujem čestitke, naravno.

Blog s vama, djeco moja.




P.S.-znate ono gore kaj sam napisala da mi je dečko poklonil bicikl 17.3. jer nije da ne zna kad mi je rođendan nego je bil nestrpljiv? E, to, da.
Ispada da to nije razlog preuranjene ejakulacije bicikla, nego on ne zna kad mi je rođendan.

Prvo mu je podsjetnik na mobitelu zvonil u ponoć. Ja sam gledala Prijatelje, a on je snoring u sobi. I ja si mislim koji klinac to svira, a kad tamo - podsjetnik.
Uglavnom, nakon što je odsvirao.. dečko je snoring u sobi, a ja sam stisnula "ponovi" na mobu da mu opet zvoni jerbo volim čestitke, a prvi pokušaj nije uspio.

Ali, preokret, nakon ponovljene zvonjave - dečko je snoring u sobi.
Ujutro sam se probudila u 6:18 i počela praviti one pogačice od sira/brašna/margarina..
Momak se probudio, obavio funkcije..

Pitam ga ja "Nisi ništ zaboravil?"
Odgovara momak "Mislim da ne."

I off he goes na job.

I eto, sad ja to pišem while se pogačice peku.

Baš mi je divan život.

Takvog diječka svaka djevojka samo poželjeti može.

Get back girls, this one is mine!!

Da, suze radosnice naviru mi na oči.

Ako momak ovo čita nek zna da me mnogo usrećio za moj rođendan ne sjetivši ga se. Unatoč mojem svakodnevnom podsjećanju "Još 361 dan do mojeg rođendana.. Još 297 dana.. Još 48 dana.. Još 15 dana.. Još 2 dana.. Sutra, sutra, sutra!!" - mislim da je to bio očiti hint, dončjutink?



Odoh isprobati pogačice :)




Evogac, sad me nazval s posla (7:56h).

U 8:01 je dopedalirao do stana zaželjeti mi sretan rođendan.

Divan momak!

Ali opraštam mu jer mu je iskreno žao. To se vidi po orošenim leđima.

Medicinska pojava zvana "orošena leđa" znak su da je netko žurno pedalirao i da je neurozan i da mu je žao.

Veli da sam ga drogirala, namjerno, tak kaj bum imala materijala u budućim svađama.

A nisam.
Stvarno.
Nisam.


:evileye:


Puseki






Post je objavljen 10.04.2012. u 00:01 sati.