Aspekti života katkad ostanu podcijenjeni, nije lako pogledati na život kao na cjelinu. Naravno, tu je i ta sitna činjenica da on još nije niti gotov dok se osvrćeš. Htio sam ovaj post jednostavno nazvati „Odrastanje“, međutim, ne osjećam se kao da sam odrastao. Jer, u mnogo pogleda, zaista i nisam. Sama riječ odrastanje krije određen podcjenjivački prizvuk. Nisam siguran da je čak i potpuno ispravna, jer čovjek nije konstanta. Mi se mijenjamo, iz trenutka u trenutak, možda smo čak i previše podložni promjenama. Aspekt života na koji se želim fokusirati je djetinjstvo, jer nemoguće je prenaglasiti taj temelj života, tu formulu osobnosti. Život je put određen prvim iskustvima, neka od njih definiraju osobu više od svakog gena i urođene sklonosti. U ideji, za života smo svi isti. Ali to zbilja nije fer, ne zaslužuju svi biti isti. No u rođenju, svi smo isto, prazno slikarsko platno, koje neće biti dovršeno do posljednjeg daha. Život je tvoje djelo, za kraj, otisak prsta će biti jedini adekvatan potpis.
There is always first time for everything.
Prvi potezi kista, nevjerojatne mogućnosti, toliko opcija. Maleni, mladi putnik kroz vrijeme. Prvi korak. Korak u budućnost. Prva riječ. Riječ upućena drugoj osobi. Prva melodija. Melodija, misao pretočena u vibracije na određenoj frekvenciji. Prvi prijatelj. Prijatelj koji ostaje. Prva ljubav. Ljubav koja prolazi. Prva greška. Greška koju moraš ponoviti. Prva smrt. Smrt, gubitak koji moraš podnjeti.
The older you get, the more rules they will make you follow. That's when you just gotta keep livin man.
Sitnim koracima dolaziš nevini stranče. Nikad ne žuri u maglu budućnosti. Nikad se ne srami niti jedne svoje suze, vjeruj mi, jednoga dana ih nećeš imati dovoljno. Možda će nam jednog dana reći da možemo sve vratiti natrag, ili se ponovno roditi. Ali moraš živjeti kao da taj dan nikad neće doći. Uostalom, ne vrijedi štedjeti život ako ti ga netko može refundirati. Od malenih nogu si okružen ljudima. Nikad ih nemoj precijeniti, njihovo mišljenje o tebi ima istu težinu kao i tvoje o njima. Dobio si ovaj planet, čuvaj ga bolje od onih koji su ga čuvali za tebe. Lutat ćeš i biti izgubljen, ali dom nećeš moći vezati za mjesto. Reći ću ti mnogo, ali neću ti reći dovoljno. Baš kao što ću sada sam sebi proturječiti, tako ćeš i ti shvatiti da je život prepun kontradikcija. Tvoj dom će biti osoba, osoba koju nikad nećeš smjeti precijeniti. Nikad se ne osjećaj dužnim, jer svatko od nas ima dug koji nikad ne može vratiti materijalnim. Budi individua, ali budi i broj, učini ono što moraš, ispuni svoju iskonsku zadaću. Zatvori krug, sretan put!
...zapravo, kad malo bolje pogledam, bojim se da sam više odrastao no što mislim.
Post je objavljen 03.04.2012. u 07:59 sati.