Marketing
NEMIR
Kada je toga jutra, prije par dana moj dragi pustio meni tu pjesmu da ju slušam, samo sam sjedila i slušala ju prvi put... drugi... treći… Nisam se mogla dići sa stolca i krenuti na posao. Obuzeo me odjednom taj nemir… Osjećala sam istovremeno i radost i tugu i to tako intenzivno da su mi krenule suze...
Obuzeo me, kažem, taj nemir i ja sam znala - došlo je proljeće.
Lupilo me, mlatnulo… ubilo!
Ja, Teobalda T. B., kraljica bloga, opet sam postala zaljubljena.
Od onda ništa više nije kao prije… ne jedem, pijem, ne spavam, ne izvršavam svoje obaveze na vrijeme. Nisam više gospodarica svojih dana.
Evo, večeras, rekoh sebi:
- Baldina, moraš početi jesti, uvenuti ćeš... umrijeti!
I skuham si svoje omiljeno jelo - rižoto od mrkve i popećke od ječma.
Ali ne! Ne ide i ne ide...
Popećci od ječma pripremaju se vrlo jednostavno. Skuham
ječam i ocijedim. Nasjeckam malo luka i popržim na ulju u
tavi i spojim to sa ječmom. Dodam začine: sol, papar, kari.
Zatim umiješam crno brašno (tip 1100) da bude tako gusto
da se mogu formirati popećci. Sve količine stavljam od oka,
ništa ne važem. Popećke pečem u mikrovalnoj oko pet
minuta (da se povežu, jer ne volim jaja), a onda ih dopečem
na vrućem ulju u tavi dok porumene. Gotovo!
I tako sjedim za stolom i gledam u to svoje jelo i pogled mi padne na tu ribetinu, koju mi je netko jednom donio sa mora... gledam kolika usta samo ima... kao neka špilja... i sjetim se jedne slike koju sam nedavno vidjela na blogu kod Nataše!
Riba ogromnih ustiju
- O, ne! sad definitivno ne budem jela!
A ne volim proljeće. Taman se uljuljkam u svoje omiljeno godišnje doba - zimu i onda me zabljesne to lažno sunce. Naglo me probudi iz sanjarenja i podsjeti da treba krenuti dalje, da slijedi opet jedan ciklus ovozemaljskog hoda.
Jednom mi je jedan vrač prorekao da ću umrijeti u sumrak i to u proljeće. Nije rekao godinu, pa tako ja svake godine u proljeće, svakog sumraka iščekujem… Ovih dana sam bila vrlo blizu.
Za Natašu!
Post je objavljen 21.03.2012. u 21:00 sati.