Marketing
QGD
U šahu je najvažnije misliti unaprijed, razumiješ… govorio mi je tata majstorski kandidat.
Razumijem, rekla sam ja, iako sam i tada s nepunih sedam puno previše mislila, a nimalo mislila unaprijed, sudbinski predodređena na sudbinu jaču od genetike...
Pokušavam misliti što bi mi danas gledajući moje životne partije rekao…
ti igračice moja mala, vješta si plesačica šahovske ploče,
i u tvoju vještinu ja ne sumnjam
u vještinu drugih igrača bih mogao, ali postoji ta opasnost da budem proglašen prepotetnim i bahatim ocem,
no ljubavi moja, pravila ti slabo idu i nije ti prečesto dosta što kraljica ima najveću slobodu kretanja u čak 8 smjerova,
a opet, nisam ja taj koji ti ih je u dobi od šest mogao pojasniti
a gospoda kraljevi… poučavanje i nije njihova uloga na ploči, to već i sama znaš.
a još i nikad ne znaju siroti s kim igraju dok igraju s tobom…
i da je svaki tvoj potez bez plana i pravila...
nego im je lijepo u igri pa privučeni sami svjesno žrtvuju neku figuru naivno se praveći da nisu mislili unaprijed,
jer uvijek žele još malo uživati…
i najlakše ti ukradu neku emociju kad pomaknu nekog topa kriomice dijagonalno, a onda prevrću očima kao da se to dogodilo slučajno…
no svejedno… ako pogledaš njihove igre u cjelini, oni životno igraju po pravilima,
i ako želiš igrati s njima morat ćeš se jednom ipak prihvatiti priručnika.
nema tu vještine i improvizacije, mat je mat, remi je remi, a uzastopni šah daje tek minimalnu šansu da se izvučeš, ili ti matiraš…
ipak nije ni njima lako… oni koji žele uopće zaigrati s tobom, sigurno moraju zaboraviti sve naučeno…
ti igraš nepredvidljivo;
u igri protivniku puno daješ, daješ bez granica, i bez mjere i na to se svi kraljevi vežu kao sljemenski krpelji... postanu napuhani od tvoje energije i krvi, i tromo bubre i uživaju…
a uživanje dovodi do opuštanja, no tu je drugi catch…
svi se opuštaju osim tebe, koja uvijek postavljaš zamke i sebi i drugima, koja nikad ne spavaš i ne opuštaš se,
i još se k tome ne daš matirati, naprosto se ne daš matirati, a remi ti je potpuno ispod časti, i možeš biti jedino u šah poziciji, k tome još dvosmjernoj…
a dvosmjerne šah pozicije… toga nema u šahu, draga moja.
ti dok igraš htjela bi biti okrunjena... da te se diže u visine,
no da istovremeno ima ona nit u tom Kralju koju nikako ne možeš dohvatiti i potegnuti pa da cijeli život imaš što loviti po njemu…
on da te ljubi i uzvisuje, ali da ti ipak osjetiš kako ga nemaš cijelog zbog te jebene niti ne deblje od dlake,
i da ne posustaje u uzdizanju do nebesa, ali da na nit pazi kao na najveću tajnu i blago…
i kad pogledaš, vidiš da je uvijek bilo isto…
u času kad bi malo malo zastali i umorili se, tvoj bi se oblak previše približio tlu kao pred ljetnju neveru
ili su se jednostavno u jednom, tek u jednom trenutku opustili i ti si ih uhvatila za tu nit i stvar se za tebe krenula namotavati prema kraju,
jer eto tako ti igraš
iako znaš da se tako ljubav ne može ni tražiti ni tretirati,
i da ako tako budeš tražila ljubav, uvijek ćeš je naći i uvijek ćeš je izgubiti,
i gledaj, možeš slobodno i nastaviti tražiti, ima boljih i lošijih igrača, jednom te neki možda uspije smoriti,
samo pripazi on bi mogao biti muška Tessa pa si onda opet u problemu
jer koji tako igraju… uglavnom nemaju titulu
a ti dušo koja se ponosno nazivaš kćeri majstorskog kandidata
moraš shvatiti da biti kćer majstorskog kandidata… to mila moja nije titula
tessa k
(muzejski primjerak... by tessa k)
...
ovu sam priču spomenula jučer u ovim prostorima,
i onda sam još htjela i kažiprstom uprijeti u nju
ali sam shvatila da sam je u jednom od naleta rušenja figura
i dramatičnih odlazaka s ovog mjesta
- skršila.
pa eto...
jutros sam ponovno posložila figure u muzejski primjerak.
Post je objavljen 14.03.2012. u 06:48 sati.