Pobijedit ću te satenskim stihovima
i mačem od stotinu osmijeha
Pobijedit ću te neukrotivom smislenošću
zasljepljujućim sjajem i oblakastim mislima
Porazit ću te u času
nenamjerno , hotimice , nespremno
slobodom bez riječi i obzora
plesom u mjesečevoj limun haljini
Pobijedit ću te nebeskim dodirima
luckastim uzdahom u kosi
razigranim drhtećim prstima
zaboravom koji lomi svaku misao
Tvoji snovi će ispisivati moje stihove
tvoj pogled ubijat će moja žudnja za životom
i željet ćeš pristup mojoj gladi za životom
a biti ćeš samo nepostojeća iluzija
Pobijedit ću te nemjerljivim trajanjem
prisutnošću u tvojim koracima
čeznutljivo pokrivenu mojim dahom
strastveno umotanu u nadu
Porazit ću te stotinama zbogom
u svakoj mojoj kovrči
vjetrom u šuštećim prstima
morskom pjenom pod nogama
Pobijedit ću te fluidnim trenutkom
mog mirisa u svemu što udahneš
mojim riječima u svemu što gledaš
mog pogleda u svakoj stazi kojom hodaš...
Post je objavljen 12.03.2012. u 15:10 sati.