Policajac s Prozac Pillsa d.o.o.
Prema povjerljivom dokumentu do kojega je došao britanski Guardian privatne tvrtke mogle bi za godinu dana preuzeti dio policijskih poslova, uključujući istraživanje zločina i patroliranje ulicama, pa čak i zadržavanje osumnjičenih. Ovo je zaista sjajna vijest koja bi na happy endu pomogla svim europskih državama da se iskobeljaju iz belaja. Građani će tako moći otvoriti tvrtku Policajac s Prozac Pillsa d. o. o., nacrtati se na ulicu, dignuti lizalicu i reći svom susjedu: 'Opa gospodine, vozili ste 40 kilometara više od dopuštenog. Što ćemo?' To 'što ćemo' u hrvatskom korupcijskom riječniku znači 'koliko ćeš mi tutnuti'. Prekršitelj ga pita: 'Može dvije stoje?'. Zna da ćemu ovaj malo progledati kroz prste jer mu je prije dvije godine posudio kliješta. 'Može', na to će ovaj, ionako te dvije stoje neće prijaviti Liniću. Zaista sjajna je ova privatizacija policije, zamislite samo kako će se pljačkati turisti, a BDP će odletjeti kao oni Talijani iz godišnjeg odmora Toma Horvatinčića.
Let's get reeeeady to ruuuuuumble!
Kapitalizam je zaista veličanstven. Možete biti inteligentni, naobrazovani, spremni na rad, a opet ćete biti siromašni, jer nemate 'ono nešto'. S druge strane, oni koji imaju to nešto, postaju multimilijunaši. Nekad je to nešto, skoro ništa, a opet tako puno. Kapitalizam vam omogućava enormno bogatstvo čak i ako ste patentirali rečenicu od, pazite sad ovo, pet riječi. Ne nije riječ o Kerumu, koji ponekad zna složiti i dužu rečenicu da ima smisla. Riječ je o Michaelu Bufferu, čovjeku koji se obogatio najavljivanjem borilačkih mečeva zahvaljujući rečenici od pet riječi (s tim da smo ovo 'to' nepravedno definirali kao riječ): Let's get ready to rumble! Michael Buffer ili u prijevodu na hrvatski Mišo Tampon čisti je dokaz kako je između kapitalizma i zdravog razuma – tampon zona - Buffer Zone. Let's get ready to rumble healty mind!
Costa Concordia je brod, a ne kit
Počelo je suđenje odgovornima u havariji Coste Concordije. Zaista mi je žao poginule, točnije njihove obitelji, jer mrtvima je ionako bolje nego nama, i kapetan Schettino zaista mora za to odgovarati. S druge strane, poptuno je bizarno da je u ovoj havariji netko uopće poginuo. Zašto? Pa zato jer havarije uopće nije ni bilo. Brod se naslonio na obalu, skoro da je bilo lakše iskrcati se na kopno, nego kad pristane u luci. U ovom nasukavanju riječ je o brodu, a ne kipu ili dupinu. S obzirom da kruzer nije bolnica i ta su tamo skoro svi koliko toliko zdravi (jer što bi inače radili na krstarenju) zaista je nevjerojatno kako nisu doplivali do 15 metara daleke obale (tu udaljenost svi bi preživjeli bez straha od hipotermije). U nekim djelovima Hrvatske koji su se često bombardirali ovoliko civila nije poginulo ni u ratu. Ajde da je brod potonuo, ali ovakav scenarij...
Predsjednik, pa premijer, pa predsjednik, pa premijer, pa predsjednik
Vladimir Putin novi je stari predsjednik Rusije. Pobijedio je s većom većinom nego li je pobjeđivao Staljin. Putin je dobro je poznato već bio predsjednik. Pošto ruski Ustav na papiru ne dopušta cijeloživotno presjedovanje u međuvremenu je bio premijer. Kada mu istekne dopušteno šefovanje na mjesto predsjednika vjerojatno će opet postati premijer. Pa opet predsjednik, pa opet premijer, pa opet predsjednik, pa opet premijer, pa opet predsjednik, pa opet premijer...Sigurno ste se sada nasmijali i promisli da će ga smrt baciti u oporbu. Molim vas lijepo, zar još niste shvatili da je Putin besmrtan – ne mogu mu ništa ni tigrovi, ni medvjedi, ni oligarsi, ni džudaši, ni Kasparovi, ni Amerike, Engleske i ostale zemlje neproleterske, čak ni njegova žena koja fizička nije nimalo sitna. Ovdje ćemo na ruskog predsjednika preslikati vic o Chucku Norrisu: Pokucala smrt na Putinova vrata, otvorio predsjednik u kimonu s tigrom kako ga davi bicepsom, stala smrt deset, petnaest minuta, a onda povikala: Maaaaškaaaare!
U Jeruzalemu grob do groba, traži arheolog Sina Božjega
Arheolozi su navodno pronašli osmi po redu grob Isusa Krista. Zanimljiv je bio taj Sin Božji. Dok je živio znao se danima i mjesecima ne micati s jednog mjesta (kao kad mu je Sotona nudio zabavu u pustinji), a kad je umro, postao je toliko živahan da je u samo tri dana do usksnuća promijenio pregršt grobova koje arheolozi kao na traci otkrivaju. Jasno je i zašto to rade – zbog samopromocije. Sad će se naći neki sponzor koji će kapnuti daljnja istraživanja, a arheolozi će nastaviti otrkrivati nove Isusove grobove. U vremenu u kojem živimo zaista nije važno što i kako radite, nego kakve su vam marketinške sposobnosti bez obzira bili vi kvaziarheolog, kvaziekonomist ili sponzoruša bez kvazi.
Licemjernost zapadnih medija
Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, inače u slobodno vrijeme čovjek koji voli muškiće, spočitao je bjeloruskom predsjedniku Lukašenku da je diktator. Ovaj nije ostao dužan, pa mu je odgovorio Bolje biti diktator, nego gay, što se naravno osudilo u zapadnim medijima. I mi se također priključujemo tom osuđivanju, ali trebalo bi malo dublje pogledati (zašto u ovim vjesticama ipak neće biti prilike) zašto Bjelorusija i njen predsjednik Lukašenko imaju crni tretman u zapadnim medijima. Bjelorusija je danas zemlja u kojoj se ne spominje riječ kriza, nezaposlenost je vrlo mala, gotovo neznatna, privatnih tvrtki otprilike je trećina dok je ostatak u državnom vlasništvu, obrazovanje je besplatno, država će vam naći posao i dati stan, promislili ste, podsjeća na Jugu. S druge strane istina je da su mediji cenzurirani, nema političkih debata i oporbe, ali ima interneta, iPhonea i američkih serija. Zaključak – bolje njima, nego nama. Ali Zapad bi htio to tržište i jasno ušuljati se blizu Rusije. Zato je Lukašenko u njihovim medijima puno gori od onoga koliko realno jest.
Mitraljez do poda
Modna marka Thor Steinar, popularna među njemačkim neonacistima otvorila je u gradu Chemnitzu na istoku zemlje dućan pod nazivom "Brevik". Otvaranje dućana izazvalo je pravi skandal i zgražanje, budući da se njegovo ime za samo jedno slovo razlikuje od imena norveškog masovnog ubojice Andersa Breivika. Zašto li se samo ljudi zgražaju nad ovim genijalnim marketinškim potezom? Evo i mi smo u Hrvatskoj čuli za tu nama nepoznatu marku, a da ovi nisu platili ni kune za oglašavanje. Ovdje se opet vraćamo kapitalizmu i njegovoj logici, a po tom nauku, ovo je potez za koji bi menađeri trebaqli dobiti povišicu. Na legalan način i bez kune troška došli su do ciljane javnosti i to ne samo u Njemačkoj, nego po cijelom svijetu. Zaista im treba skinuti mitraljez do poda.
Ciparska bajka
Ciparski Apoel ušao je u četvrtfinale Lige prvaka s tim da je krenuo u kvalifikacije Lige prvaka usred ljeta kada su se Lyonovci kupali. Pada bi na pamet usporedba s Goranom Ivaniševićem u Wimbledonu 2001. – klasična priča o Davidu i Golijatu. Ni najfanatičniji pratioci nogometa nikad u životu nisu čuli za nijednog igrača Apoela. Zapadnoj Europi najpoznatiji akter ciparske strane u ovom susretu bila je zgodna navijačica Apoela koju je kamera zumirala u 97. Minuti. Čini mi se da sam dotičnu jednom vidio u amsterdamskom izlogu. Ali ona nije igrala, pa je ova bajka koja se nastavlja, još i veća.
piše: Maro Marušić, izvor: tiskano izdanje Objektiva
Post je objavljen 13.03.2012. u 10:33 sati.