Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/metamorfoza

Marketing

Oči u oči s dušom

Stajala je pred ogledalom spremajući se kao da ide na spoj s muškarcem iz snova
A istina je bila da je išla u šetnju sa svojom dušom. A to nije bilo kakva šetnja . Bila je vidno uzbuđena i pomalo uplašena.
Još koja kap parfema i spremna je, onoliko koliko netko može biti spreman kada se ide naći sa dušom oči u oči..
A morala je. Osjećala je kako ju je zanemarila, podcijenila, prekrila velom, gurnula u neki ćošak. A duša...ona je sve to stoički podnosila i čekala da dođu neka bolja vremena.Zahvalna je i strpljiva ta duša, zna umijeće čekanja s razumijevanjem.
Oprosti mi najdraža

Neki miris proljeća osjećao se u noćnom zraku. Hodala je jer je imala neutaživu glad za hodanjem i to hodanje dok ne prestane osjećati noge joj je trenutno činilo neizmjernu radost.
Vjetar, koji je postajao nekako nemiran, budio joj je nemirni duh i glad-onu za životom.
Njegove ravnodušne riječi još su joj tutnjale i pokušala ih je ishodati, prehodati, preskočiti, pretrčati.
Ne, ne želim više slušati o ljubavi, o njoj se ne priča, ona je praktična manifestacija onoga što je u nama.

Svjetla malog grada bila su joj smetnja, svjetla iz stanova koji su se nazirali kroz razmaknute zavjese činila su joj se topla, no..tko zna kakve sudbine kriju...
Hodala je dalje..kao da o tome ovisi njen život.Gotovo da ih nije osjećala, noge su same vodile, a jedino što je zaista čula bio je njen dah.
Koncentrirajući se na njega, pokušavala je prestati razmišljati o njemu, o njegovom nerazumijevanju, neviđenju, hladnoći.
Glas je govorio..
"Ne dragi, ti zaista ne vidiš mene kada mi kažeš da sam divna i posebna, kada mi kažeš sve te najljepše riječi..
Ne, ja sam samo tvoje ogledalo i ti zapravo silno želiš to čuti i biti...ali ne dragi, ti to nisi.
Iako imaš silnu želju.
Želiš se ogledati u mojim riječima, u svim mojim divnim stihovima, u mojim iznenadnim gestama i mojoj ljubavnosti
No, ti uopće nemaš pojma što ljubav jest.
Jedno je željeti voljeti i...voljeti
Želim ti da shvatiš..da osjetiš...jednom...
Jer znaš...za ljubav kao i za ubojstvo trebaju materijalni dokazi
Mislila sam da to znaš
Kriva procjena..šteta..."


Željela je čuti iskren smijeh, vidjeti neku toplinu u pogledu, čuti ugodan razgovor.
Možda ispričati svoju priču za nekim ugodnim šankom uz oštro piće.
Nekom strancu ili strankinji..koji će se bar praviti da razumiju
Jer..pričat će svojoj duši pa ionako nije bitno

Tražeći neko ugodno mjesto, ušla je u kafić gdje se razgovaralo o sportu, aktualnim zbivanjima i svemu onom što ide uz to
No lica su imala neke mirne nijanse, jednostavnu prisutnost i živahan govor.
Konobarica se baš i nije činila kao netko raspoložen za slušanje tužnih ispovijesti no atmosfera je bila ugodna
Ispijajući piće uz miris dima shvatila je da postoje ljudi koji jednostavno ne znaju trajati s nekim
Bliskost ih plaši, povezanost ih užasava, a ljubav ih tjera u bijeg..glavom bez obzira.
I to je jednostavno tako
Nikakve riječi, uvjeravanja, dokazivanja ... neće ih razuvjeriti.


Oprosti mi dušo...znam da sam se sa stotinama besmislenih riječi i sa tisuću pokušaja da proniknem i razumijem udaljila od tebe
I znam da si mi sve to vrijeme davala vrlo jasne znakove i putokaze od kojih sam okretala glavu, smjernice i svjetionike od kojih sam žmireći bježala
Govorila mi u snovima koje sam namjerno zaboravljala, na sve signale se oglušivala
Svim silama se trgala da pobjegnem a sada se samo želim vratiti..tebi..sebi...
Oprosti..još jednom..
Jer... ti si jedina znala, vidjela, razumjela i osjećala..tko sam ja
I jako te dobro čujem, vidim, dodirujem i osjećam u ovoj noćnoj šetnji do iznemoglosti.


Popila je piće, otpuhnula zadnji dim cigarete, završila razgovor pomirenja s dušom koja ju je samo nijemo i majčinski blago zagrlila
Duša neće nikada bježati, uvijek će biti najbliskija, topla, nježna, pomirljiva i oprostiva
Vodi prema ljubavi, ona je ljubav..ne bježi od nje
Ne trči od nje na prvom testu vezanosti
Slobodna je u pripadanju
Prijatelj, partner, majka, dijete....
Grlim te dušo

Noge je ponovno osjećala, dah joj je bio jasno smiren, hod više nije bio mahnit
Uživala je u povjetarcu u svojoj kosi, u vrevi grada, u pogledu na zaljubljene koji sa rukom u ruci prolaze ulicom
Ruku pod ruku sa svojom dušom našla je smiraj koji joj nitko drugi ne može dati
I opet se osjećala ljubavno..sa stihovima u kosi...
I leptirima u hodu...










Post je objavljen 20.02.2012. u 00:29 sati.