Marketing
ruska rapsodija
bjelina
bez blještavila
bijelo nebo se stopilo sa bijelom ruskom ravnicom
stajala je pored bijelog konja, sva u bijelom
jedino joj se ugljeno crna kosa prosula ispod bijele šubare preko ramena
po leđima
no i ona je bila prekrivena bijelim kristalima snijega
stranac
na vrancu, pod crnim plaštom
približavao se polako
stajala je nepomično, gledajući velikim, tamnim očima u njega
prišao joj je oprezno
-gdje su muškarci? - upitao je stišćući držak mača
-ti si muškarac! - odgovorila mu je
-uhh, ovo nije dobro- pomislio je. ne može se boriti protiv žene. očekivao je hordu divljih ratnika. čopor vukova, pobješnjele zmajeve....bilo što, ali ne ženu.
ženu ne možeš pobijediti, govorile su legende.
bilo ih je koji su to pokušali, ali svi do zadnjeg su završili jednako
kao lutke na njenom koncu, govoreći:
-da draga! kako god ti kažeš, draga!-
žena nije izgledala opasno
iako je znao da je to varka,
spustio je mač
zavijanje vukova, koje se do tad čulo u daljini, postajalo je sve glasnije
moraju krenuti
ona je i dalje stajala, ispružila ruku,... - na meni je red!-
pružio joj je mač, hipnotiziran njenom ljepotom
kad je čelična oštrica dodirnula njegova prsa,...
......
.......
... -twirle, do kad misliš gubiti vrijeme pred tom glupom kutijom? da su ti barem priče zanimljive, pa da netko čita,.. diži to svoje lijeno dupe i budi koristan.,...nemaš nimalo zahvalnosti,... mogla sam te prepustiti vukovima,...možda sam i trebala...ahhh, kako sam se samo mogla udati za tebe, glupača, a mogla sam.....-
....((izbiflala je to na ruskom. jer jednom joj je priznao da je njen ruski za njega najljepša rapsodija)).....
zacrnilo mu se pred očima, bjelina se zatamnila...
čuo je svoj glas
kako izgovara jedino što je još znao reći:
-da draga! kako god ti kažeš draga!-
Post je objavljen 11.02.2012. u 10:01 sati.