Dugo sam mislila da ga trebam da preživim
Da je on ne samo potreba nego i neizbježan izbor, odluka i put
Ako ga uspijem sustići, dostići i uhvatiti..nekako će sve doći na svoje mjesto
Žudila sam, tražila ga na najraznovrsnijim mjestima
U bukama i tišinama, u trčanju i mirnoj staloženosti kojoj sam stremila
U voljenju i bježanju od voljenja, prepuštanju i dogovorima sa predajom..
U nečijem dodiru, riječima, stihovima, vodi, suncu, melodioznom hodu po rubu...
Pa u protoku vremena i u pomirenosti sa životom
Pa sve do granica..
Sebe i svoje izdržljivosti
Trčeći polako sustizala sam ne zaborav nego ideju što zaborav jest
Da li ću kada ga uhvatim poput dugo očekivanog dara biti i dalje ja?
Da li ću kada zaborav odnese svu bol, tugu , one neke bljeskovite slike koje mi još uvijek ponekad dolaze onako demonski noću
Da li ću biti sretnija..ili samo prazna od sjećanja?
A sjećanja su prošlost koja postoji samo u nekom kutku duše
I na nekim slikama koje skrivam od sebe same
I čuvam ipak..ako dođe onaj dan kada ću moći..pogledati...gledati..
Sa osmijehom...
Uspomene...naš scenarij onoga što se dogodilo..često puta lažan...
Zaborav..toliko željen i čekan odjednom je postao upitan...
Da li ga uistinu i u dubini svojeg bića trebam i želim
Jer..zaborav mi se čini kao negacija sebe i svega što sam bila, što jesam..postala..
A sebe ne želim negirati nikako...ni pod cijenu zaborava
Odustajući polako od ideje zaborava, rezbareći svoju dušu , drhteći u jačini odlučila sam biti prisutna
U svemu što me učinilo i činilo ovom ženom koja jesam..
U svim slabostima gdje sam propadala i padala, usred ruševine sebe kojima mogu jedino reći..hvala
Jer..nekako su najbolji oni odrazi koji počinju iz ništavila
A leptirov ples je najljepši kada je sa ponekom krhotinom..zbog ravnoteže..
Zaboravi zaborav..to si ti..vrištali su glasovi najglasniji na granici sna i jave
Oni u snovima nekako naslađujući se što ih ne mogu pustiti..nisu shvatili bit..
Pojavljivali su se u određenom trenutku pokušavajući me uvjeriti da ne mogu bez zaborava i željeli me vratiti..
U vrijeme kada sam se zanosila idejom o zaboravu kao savršenstvu koje trebam
Zaborav je živjeti svom snagom i predanošću
Postojano i hrabro, zaneseno i odvažno
Pomireno sa sobom i svojim razumijevanjem
Bez straha od ostavljanja tragova
Voljeti ... svim svojim srcem, duhom i bićem
Pomalo ludo , možda ranjivo, sanjarski, odlučno, bez zadrške...sa sjajem, borbeno
Usuditi se živjeti..riskirati u voljenju..
Biti jedno sa svim i u svemu...
Post je objavljen 09.02.2012. u 22:06 sati.