Sorry, ljudi. Mislin, ni za šta posebno se ne ispričavan, ali, eto tako, to je nekako u modi danas.
Sori šta san tu na blogu, nit orala nit kopala, nit laprdala nešto pametnoga zadnjih godina, a isto me drže.
Oni me drže na blogu, a država me drži za jaja, kako se ono kaže.
Ali ništa zato, ljudi moji. Sori i mirna Bosna. I Hercegovina isto. O Srbiji ne triban ni govorit.
Oni su mirni sa zlatom i srebrom.
Ali i njima sori. Sori što su naši navijački izaslanici provocirali skandiranjem "Vukovar, Vukovar!" usrid grada Novog Sada i tako "prisjećanjem na Vukovar potvrdili da smo fašisti" kako je lipo primjetija veleum Drago Pilsel. A Srbi su svojom čuvenom miroljubivom himnom "Donesi salate, klat ćemo rvate" dokazali svoj humanizam i antifašizam. Kolju se samo oni koje voliš, stara je to istina. Često je potvrđuju muževi, žene i dica na svojin ljubljenima.
Sori i za onaj razbijeni vitraž na dubrovačkoj pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku, baš smo i zaslužili da nam (prethodno) kamenuju one aute s pripadajućim putnicima. Znali su oni šta ih čeka , pa ka i svi pametni ljudi djelovali - preventivno.
Ma sori, glupa san šta to uopće spominjen i talasan teško stečeno bratstvo i jedinstvo. Lakše je priskočit, ka šta priskaču naši vrli novinari, svi redom veliki europejci, široki ljudi koje takve trice i kučine ne zanimaju.
Sori, ali malo san indisponirana.
Smrznuta. Smežurana ka smokva suva.
Ne znan jel mi to od ove sibirske anticiklone ili od otvorenih vrata prema EU koje smo tako složno svih nas dvaest i nešto posto širom otvorili. Jer nam je to promjena Ustava omogućila. Ima i pravo Šeks što se fali prid ovcama kako ih je zajeba. Kako je da je, vrata su se otvorila i ja se sad smrzavan. Ka ona stvar.
I mozak mi se smrza pa ništa ne svaća. Nekako krivo povezuje stvari.
Kaže tako meni bidnoj jedan od ovih novih mudraca na vlasti da ću sad najmanje četri godine teško živit, jer nisu oni krivi da su nas stari mudraci bacili u govna, a oni su dospili u govna jer su nas izvlačili iz blata u koje nas su nas uvalili oni prije, a oni su jadni naslijedili "tešku situaciju" od onih prije njih, a oni su se pak tribali čupati iz sranja u koje su nas uvalili oni koji su počeli rat, a ti su se čupali iz jugoslavenskog živog blata, a ovi su pak naslijedili Titove pizdarije...... Da je parsto stranica gusto printanog teksta potrošiti došli bi tako do onih hrvackih kraljeva, knezova i ostalih koji su se uopće sitili radit neku "tvorevinu" nalik državi na ovoj vjetrometini.
Suma sumarum, minimalno četri godine krvi, znoja i suza.
Samo me zanima kako se zvalo ono prije. Valjda neke druge tjelesne izlučevine.
Kažu da se nalazimo prid provalijom. Sami smo krivi što smo se našli u tom nezahvalnom položaju i sad sami tribamo kola izvlačit iz blata. Koja će kliznut u provaliju.
Bila san jučer, u nedilju u šest popodne, u slastičarnici B. tu u kvartu. Radosnu vijest o krvi, znoju i suzama, o stezanju kaiša i neophodnosti više rada i većem pedeveju odnila san kolegici s roditeljskih sastanaka, na koje ona, nemajka jedna, uopće ne dolazi, jer radi SEDAM dana u tjednu po osam sati, i tako dva-tri tjedna zaredom, bez slobodnog dana, za 2800 kuna. Žena se obradovala mogućnosti da još više može doprinijeti boljitku svog naroda i brzom izlasku iz krize u koju nas je uvalija onaj prokleti kralj Tomislav, ili neki njegov pajdaš. Nema problema, kaže, sad će odrađivati i noćnu. Za istu plaću.
Ma ne za istu. Povećat će joj se za 50 kuna. Fala Vladi. Dobar čovik.
Onda san istu optimističnu vijest odnila i svojoj priji, ona ne radi u nedilju, nego po cili dan po birtijama ispija kave i puši duvan. Sa mnom, naravno. I s još nekim dangubama. Toliko je lina da neće da radi nediljon, nego petkom i subotom radi od od sedam ujutro do osam navečer, jer ostale dane planduje od osam do tri. A potpisala ugovor u privatnoj poliklinici na 30-satno radno vrime s visokom spremom za 3000 kuna.
Jutros sam isto doviknula tu nekim bauštelcima što se po cile božje dane protežu po starom krovu i oće-neće minjat kupe. Rade za ugledno privatno poduzeće koje dobiva sve poslove od Grada, i umisto da su s time sritni i zadovoljni, oni bi tili i redovitu plaću. I to ne jednu, oni bi pet-šest plaća. Unazad.
Vidim da se u našem društvu razvila ozbiljna polemika.
Jedni se euforično raduju što će pasti PDV na dječju hranu. Drugi srahuju za zdravlje najmlađih.
Prepiru se jesu li bolje kupovne kašice iz kontroliranog uzgoja ili prirodna hrana iz nekontroliranog uvoza. Jedni viruju Klausu Hippu, koji vlasitim imenom jamči kvalitetu, drugi više vire imaju u "kumice s placa". Šta se mene tiče, ja ne virujen ni jednima ni drugima, ali kad je već tako kako je, neman ništa protiv da dici do 40-te dajemo kašice od puretine s mrkvom, sokove od organski uzgojene breskve, čokolino i griz.
Odraslima ostaje kusati svinjsku mast i ulje od uljane repice,
Blablabla....
Eto vidite da me ova hladnoća smantala.
Tebeboga ne razumin.
Sorry.
Post je objavljen 31.01.2012. u 14:30 sati.