U dnevnom boravku moje bake, iznad kamina, nalazio se sat s kukavicom. Na svaki puni sat neka neidentificirana ptičurina izletila bi iz kućice i počela kukati. Isprva mi je kao dijetetu ta kukavica ulijevala strah u kosti. Pomišljao sam kako će jednog dana raširiti svoja krila i navaliti na mene. Kao prestrašenom dijetetu mi je nemoguće bilo objasniti da je ta ptičurina od drva i da nikako nikada neće poletjeli. S vremenom sam se naviknuo. A onda je jednog dana ptica kukavica nestala. Nikada nisam saznao gdje je završila.
Serem li ga serem. Niti jedna od mojih baka nikada nije imala sat s kukavicom, a kamoli kamin. Ali čim sam u Hostalu Plaza u Achau primijetio sat s kukavicom u dnevnom boravku, proradila je mašta i nekako mi se učinilo zgodnim ovako započeti post. Taj sat s kukavicom pojačava obiteljsku atmosferu ove kuće, smještene na samom trgu u Achau, glavnom središtu otoka Quinchao. Ovaj otok od 135 četvornih kilometara površine i nekih 12,000 stanovnika nalazi se uz istočnu obalu Velikog otoka Chiloe. Od Chiloea odvaja ga kanal Dalcahue, širine oko sto metara, preko kojeg svakih pet do deset minuta prolazi mali trajekt. Taj je trajekt toliko mali da ima samo jedan ulaz i izlaz i vozila u njega ulaze u rikverc, kako bi se na drugoj obali lakše iskrcali.
Achao je tipično čilotski gradić. To znači da ima i on svoju drvenu crkvu. I ta crkva je pod zaštitom UNESCO-a. Santa Maria de Loreto iz 1740. godine najstarija je od šesnaest crkava na Chiloeu. I po mom mišljenju najljepša. Fasada je prekrivena tipičnim drvenim pločicama tejuelas, koje ostavljaju, s obzirom da nisu obojane, već su u prirodnoj boji, jedan osjećaj starine i autentičnosti. Crkva ima i svoj toranj, visok 25 metara. No, ono što me se najviše dojmilo je njena unutrašnjost gdje je drveni strop prekrasno oslikan do najmanjih detalja, potom oltari i propovjedaonica, također izrezbareni u drvu i potom oslikani. Ovakvu unutrašnjost nisam vidio u niti jednoj crkvi na Chiloeu.
Ostatak gradića poprilično je nezanimljiv - male kućice od drva ili betona, ali bez slikovitosti. Iza obalne šetnice nalazi se plaža prekrivena travama koju su ostale na šljunku nakon što se more povuklo zbog oseke. Oseka je na Pacifiku dosta velika. More je prljavo. U njemu ne plutaju samo alge koje se nisu uspjele "nasukati" na plažu, već i raznoliko smeće, a i smrad dolazi s plaže do šetnice. To ipak ne zaustavlja nekolicinu lokalaca da se okupaju u moru.
Kako je Quinchao mali otok, sve je nadomak ruke. Uzimam jedan od minibuseva do drugog najvažnijeg središta na otoku - Curaco de Veleza. Udaljen svega osam kilometara od Achaa, Curaco je drugi svijet. Daleko je manji od Achaa, smireniji, pitomiji, pintoreskniji. Osjenčani glavni trg s klupama, okružen drvenim kućicama, toliko je slikovit da bih ga najradije ponio sa sobom.
Sljedeći dan trajektom vraćam se na Veliki otok i dalje minibusom za Castro. Sa svojih malo manje od 35,000 stanovnika, Castro je glavni grad čilotskog arhipelaga. Nažalost, i jedan od onih nezanimljivih. Krivac je veliki potres 1960. godine koji je Castro gotovo sravnio sa zemljom. Nakon njega nije se pretjerano marilo za tradiciju pa se gradilo svakako i posvuda i time je Castro izgubio svoju slikovitost. I on ima svoju crkvu, San Francisco de Castro, koja je jedna od najmlađih u Chiloeu s obzirom da je izgrađena tek 1912. godine. No, kako je Castro najznačajnije središte ovog arhipelaga, mora imati i najveću crkvu. Ova gotička drvena crkva, čija je fasada prekrivena limenim pločama radi zaštite, veća je od mnogih katedrala koje sam vidio na svojim putovanjima. Nedaleko centra, potres i graditeljski boom, koji je uslijedio neposredno nakon njega, preživjelo je nekoliko palafitosa. Uz tejuelas, palafitosi su zaštitni znak ovog arhipelaga, i dio čilotske tradicije koji se usprkos svemu uspio očuvati do danas. Palafitosi su kućice od šindre izgrađene na stupovima iznad vode. Kod mosta Gamboa, nedaleko glavnog trga u Castru, nalaze se najljepši i najočuvaniji palafitosi. Oseka je pa su uz kućice brodice nasukane o mulj i čekaju plimu. U lokvicama koje su se uspjele zadržati oslikavaju se stupovi i šarene fasade ovih kućica.
Nakon tri dana lutanja po čilotskom arhipelagu, uzimam bus natrag za Puerto Montt i dalje prema sjeveru - za Valparaiso.
UKUPNO NAPRAVLJENIH OVERLAND KILOMETARA DO DANAS - 9230 (Asuncion-Punta Arenas) + 529