Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tnt17kvrarner

Marketing

... nastavak nastavka ... :D

Čitam svoj post i mislim si šta sam zaboravio reć, i uspio sam doć o zaključka da sam izostavio neke svjetle trenutke, zapravo ono šta mi danas najviše fali, a to je slavlje rođendana, i to mojeg, jer onda to su bila fantastična okupljanja, rođaka (2. jer prve nemam :P ) prijatelja, sjećam se da je bilo puno ljudi uvijek, i onda bi svi se natrpali u naš stan jer je obično bilo hladno i slavilo se... ustvari ti moji rođendani ( recimo od 4.-8.) su bili povod za super druženja ... ono šta je došlo sa odrastanjem je to da je svatko otišao na svoju stranu i sada je prava lutrija ako tu svoju rodbinu uspiješ okupit na par sati na jednom mjestu ... eh to su bila dobra vremena :)

Uglavnom stao sam na 5. razredu i promjene , bar se meni takvom činila , odnosno ono šta sad mislim je da su ostali krenuli u smjeru koji je meni loš ... ma ono šta želim reć je da sam ja tu počeo mislit na zreliji način nego drugi, pod druge svrstavam dečke koji su zapravo podivljali ... ono šta mi je sad palo na pamet je da je tada bilo šlatanje jako jako popularno, u tom 6. i 7. razredu i stvarno kad sesjetim to je bilo vrhunac... pa tu su se vodila natjecanja ko će više cura pošlatat :P strašno, a razlog zašto je to meni ostalo u pamćenju je jer mi je to djelovalo izuzetno ružno, odnosno kao nepoštovanje cura , ali sad mi je jasno da vjerojatno i curama je to bilo fora jer ona koja je bila meta ona se mogla smatrat kao najljepša ili nešto u tom smislu... uglavnom to je jedna od onih stvari koje su ostale... ostalo je i to da sam tu imao puno prijatelja sa kojima sam na odmorima radio svašta ( mislim na igranje nogometa na igralištu, ili razgovorima koji su tada bili dubokoumni :P :) ... dobro je bilo.... i tada sam imao jednog najboljeg prijatelja i još dosta njih koji su mi bili prijatelji... rekao bi sveukupno 6 i naravno jednu najbolju prijateljicu ( P.) ... i tako je bilo do kraja... možda sam se u 8. razredu malo odvojio od većine jer nisam bio kao drugi... mislim da sam onda bio definitivno puno zreliji od drugih i gledao sam u budućnost sa velikim poštovanjem... bližila se srednja škola za koju sam još u 6. razredu znao kamo ću dalje i tako je na kraju bilo :) ... ono šta se doma događalo u to vrijeme 4.-8- razreda je da je pod utjecajem Nonine depresije sve bilo crnije... odnosno teže za moje roditelje i tetu koja se o njoj brinula... ali pamtim da bi prema svima bila nikakva i negativna i bezvoljna ali kad je bilo u pitanju za mene napravit ručak ili čak vozit me u školu ( eh stari dobri Fićo :P ) ona je to napravila bez problema ko da je volju i sreću vukla iz ljubavi prema meni ... kad tako gledam na to onda si mislim to je nešto predivno :D ..... naravno u to vrijeme moj mlađi brat je krenuo u vrtić, pa sam ja često išao po njega i tako bilo je dobro... rođendani su se nastavljali pa tako ona sva rodbina je dolazila na bratove rođendane a na moje su dolazili moji prijatelji iz osnovne ... i tako bilo je lijepo....

Još jedan razlog zašto je bilo lijepo je taj jer su se recimo tada počeli javljat osjećaji prema drugim curama... i ti osjećaji su stvarno ono pravo .. mislim da danas ili u zadnje vrijeme ne osjećam to , te leptiriće u trbuhu i slično :) ... neznam šta se promijenilo ali evo ono šta se može okarakterizirat kao zanimljivo je događaj koji se desio ove godine.... sreo sam simpatiju iz osnovne, prošlo je 8 godina , ona je završila i srednju kao i ja , i upisala faks kao i ja , s time da je ona u Zagreb otišla i prošlo je neko vrijeme ... i ovo ljeto kad sam bio vani sa sadašnjim prijateljima (za izlaske) vidio sam je u tom klubu ... pozdravio sam ju i ostao bez riječi, da trnci, lepririći ili šta ja znam .... čudan osjećaj ugode nakon evo 8. godina... oduševljenje i euforija me obuzela , a nisam te večeri ništa pio jer sam vozio... čudo , opet nešto pre dobro :) ali eto i to je prošlo ( do sljedećeg susreta) :D
To su bile te godine 7. i 8. razreda kada se razmišljalo o školi (tadašnjoj i budućoj) , curama .... ali sve to onako pasivno, kao rutina.. . nisam shvaćao te osjećaje kao nešto bitno pažnje ... a i škola je stvarno bila na prvom mjestu, jer tada je trebalo neš radit za školu...rekao bi da današnje generacije nemogu to shvatit ali onda smo još uvijek bili djeca, bez obzira na pubertet ... danas skupa sa tehnologijom i društvom kakvo je ima skroz drugu dimenziju :P ... i tako malo po malo došao sam do srednje...

Stanje koje je bilo na kraju 8. razreda je to da sam imao 6 prijatelja od toga 2 prava i jednu pravu prijateljicu ... ostalo su bili poznanici (iako smo 8. godina išli skupa u školu) ... ono šta mogu reć za srednju je da su ovi gore navedeni brojevi se totalno promijenili i danas je to došlo na razinu 1 prijateljica i 2 prijatelja... ovih 4 spada pod poznanike ... razni su razlozi tome ali doć ćemo i do toga... ali prvenstveno razdvojili smo se zbog srednje, jer ja nisam sa nikim iz osnovne skupa nastavio u srednju, bio sam tako reć sam :)

Prvi razred srednje .. građevinske.. za koju sam znao već od 6. osnovne... zamislite vi to , a danas sam odlutao od te građevine, ali idemo redom.... ono šta je obilježilo moje četverogodišnje srednje obrazovanje je ono šta bi ja nazvao odvajanje od mase, jer prva stvar meni je srednja bila pre lagana i kod toga stojim i dan danas ... ali sa druge strane je bila bez veze , jer stekao sam 30 poznanika, od toga polovicu danas mogu zvat kada treba ić pit i za niš drugo... ustvari u tome je bio glavni problem... onda su za većinu počeli izlasci, cure, alkohol , pušenje, dokazivanje pred društvom i tako to , a ja sam se povukao u svoj svijet ( cure sam gledao sa strane i imao jednog najboljeg prijatelja koji je na moju žalost bio iz druge županije) ... eto ... dovoljno je da vam kažem da na maturalac nisam išao jer mi do opijanja nije bilo... pa sam umjesto toga išao sa family na krstarenje :P :)

Cure... to razdoblje srednje škole mogu podijelit na dva dijela i to prva dva razreda kad su mi cure bile nebitne... nisam se time opterećivao... imao sam pametnijeg posla i druga dva razreda kad sam poludio po tom pitanju, jer sam shvatio da svi napreduju na tom području a ja stojim , pa tako je bilo pokušaja sa jednom curom za koju danas mislim da mi je uzela srce koje sam joj nudio i bacila ga na pod i skočila na njega ... ono šta me brine je to da je ta cura bila normalna ili čak manje popularna pa čak nevidljva ... ali stvar je u tome da je ona shvatila da može bolje ( po izgledu) od mene nać pa sam ja tako nesretno završio... samo da se zna danas je sama , ali svejedno ona je jedna od onih malo koje su izazivale ili izazivaju dana danas čudne reakcije u mojem tijelu ( ne mislim na ništa perverzno samo da se zna !!! ), i želim joj svu sreću bez obzira na sve :D

Ali da problem je tu ostajao ... škola je super napredovala, ali moj društveni i ljubavni život je spavao ... ništa , užasno me to zabrinjavalo i naravno dok je taj osjećaj neprihvaćenosti među drugima i izopćenosti trajao ... došli su još problemi, pa je tako Nona umrla da bi dogodine Dido ... i eto sve se to nagomilalo... još i mama nije bila to vrijeme tako prisutna je je radila daleko od doma, jer je nakon rođenja mog brata dobila otkaz pa je neko vrijeme volontirala pa je onda našla posao kao profesorica matematike ali opet u drugoj županiji ... tako da ono, neki bi rekli i nije to neki problem , pa onda sam imo 15 godina ali eto ... nije bilo baš lijepo, ali opet viša sila ...
Ali naravno uspjeli smo to izdržat ... nekako, i te gubitke i tako to ... ali pozitivna energija je uvijek bila prisutna, imao sam super roditelje ( mislim imam i danas ali...) i napredovali smo , nije bilo nekih većih problema ....
Sad sam se sjetio , bio je jedan ružan događaj u tom razdoblju ..... a to je opet smrt... znam ... ali moram se prisjetit moje rođakinje koja je ubijena i zapaljena u stanu u Rijeci.... neki se možda sjećaju tog užasnog događaja koji je na moju nesreću bio baš dan poslije mog rođendana... i sjebao je sve... jer je nedužna osoba napustila ovaj svijet puno pre rano , imala je 21. godinu , tolko ću ja navršit uskoro, i sve to mi je bilo udarac .... nemogu još danas vjerovat... ono šta je problem je šta nisam imao tu bol sa kime podijelit, jer rođaci su se razbježali i pobjegli od toga, miji roditelji to nisu shvatili kao neku moju brigu ( ili im ja nisam dao ) ali evo to je bilo neš najgore ...
Ostalo je bilo podnošljivo, nezanimljivo i dosadno ... ali prolazno, uz dva krstarenje u 4. razredu srednje koja su bila nešto fantastično... i uz prijatelja koji to više nije i prijateljicu koja hvala bogu to još uvijek je ... gurao sam :)

Ima jedna osoba koja je bila cijelo vrijeme prisutna ... zapravo to je moja sestra ... koja to nije ali se znamo već jako dugo ( bit će od 2000. ) .. od onda kad je moja mama volontirala.
Pa je tako volontirala u dječijem domu ( tamo gdje su djeca koja su bez roditelja ili zbog sličnih socijalnih problema, neznam ni ja koji su...) , i tamo je upoznala jednu curu koja je prvo počela ljetovat sa nama , odnosno to je bila odluka mojih roditelja da uzmu djecu iz doma preko praznika, pa je eto tako B. bila ta sretnica :) ... to je stvarno kao filmska priča ali ona koja je meni danas kao starija sestra ( živi i radi u Zg ) doprinjela je radosti u obitelji u onim najtežim trenucima, iako se na početku nismo podnosili danas je to prava ljubav sestra-brat među nama :D .... osim toga ja sam tim iskustvom moje mame u dječijem domu zapravo shvatio koliko smo sretni svi mi koji imamo roditelje .... pa makar i jednog roditelja ( to sam kasnije shvatio) :) ... jer nije , odnosno nemora bit ništa jako jako loše ako se roditelji rastave , ali ipak ja neznam, pa neću o tome ... :)

I tako malo pomalo dani prolazili, pa tako i mjeseci ... i došli smo do onog 5. mjjeseca prije 3. godine kad sam maturirao kao najbolji u razredu i jedan od nas 5 od 30 koji su maturirali u ljetnom roku ... to je još uvijek bila obična matura jer ponosno mogu reć da se moja generacija ( školska) izborila za staru maturu i odgodili smo onim famoznim prosvjedima državnu maturu ... i zbog toga danas mislim da ljudi mogu postignut voljom puno toga ... odnosno mladi koji se slože mogu puno toga postić ( naravno mora bit pametno) :) To je bila ona godina za koju sam mislio dobra je da nemože bit bolja ... ali nisam to mislio na kraju nego tamo u 7. mjesecu kad sam se upisao na građ. faks i imao cijelo ljeto pred sobom.... bez obzira na sve loše... ja sam se super osjećao... i nije bilo nikakvih prepreka u mojoj glavi ..... iako i dalje me mučilo to šta je moj ljubavni život na nuli i društveni isto tako ... ali nadao sam se boljemu .... ali ne ne , neide to baš tako , ne kaže se bez razloga da je nada kurva :P .... da samo zaključim na kraju srednje imao sam puno poznanika , prijateljicu P. koja je tu cijeli moj život.... prijatelja koji je odma poslije srednje postao poznanik jer je ostao u drugoj županiji.... i obitelj ( u manjem broju) koja će bit tu zauvijek :D ..... to be continued.....


Post je objavljen 25.01.2012. u 00:26 sati.