Žari se,
mraku se ne da uteći.
Sjaji u živoj vidljivosti,
a još samo trenutak
i postat će pepeo.
Halapljivo nasrćeš na taj duvan.
Obrazi ti se stišću,
usta šepure pod žarnim sjajem,
silazim svim svojim sobom,
da ti klizim u bokove,
sporo,
ugodu ti ubrizgavam,
plešeš u mojoj glazbi,
godi ti taj ritam.
Noćas uživam da se ne ističem,
u odgađanju je scena,
kadar poput Lyncha,
samo boje trule višnje.
Slušam kako ti se disanje brza
trepneš okom i mrmljaš,
pa se namještaš,
kazaljke nam noćas ne igraju ulogu.
Držiš mali prst pod halterom,
kažiprst si položila na vrh mi nosa;
smiješ se
i kažeš pssst….
Zastenješ,
pa se pakiram iz sna,
i parkiran se u tebe.
Noćas je zaista žar drevnih vatri,
čak i vrijeme je upalo u deja vu.
Na klaviru zora noćnih svršavanja,
tvoja mokrina miriše po nirvani….
Post je objavljen 16.01.2012. u 17:33 sati.