Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/radostipatnja

Marketing

Pismo tebi...

Budim se ujutro, nekako se dovucem do kupatila i vidim svoje lice u zrcalu. Pocinjem se pitati da li mrzim sebe ili pak tebe, mada nisam siguran da li te jos volim ili se meni sve to samo cini. Nekako sve mrzim, ali ipak i volim nekako, cesto mislim na tebe, ali tebe to nazalost ne zanima, a kada ti kazem ili spomenem kako nam je bilo nekada kazes samo: "Daj nemoj.". Najradije nebih, ali ne mogu, vidjeti tebe s drugim me naprosto ubija, dovodi do ludila, cak me dovodi i do najgorih misli. Nije vise kao prije, vidim te i sve je super, sve je uredu, sve ce biti kako treba, ne, sada si ti ti, a ja sam ja, nema vise onoga mi, kojeg se sjetim svakog jebenog jutra, nema ga vise, nestalo. Ne znam da li sam volio, da li cu ikada voljeti, ali ono sto sam osjecao prema tebi, je bilo nesto vise od "Svidjas mi se.". Ti si me uistinu vratila na pravi put, ti si bila svijetla tocka na kraju tunela, ti si bila konopac koji me je izvukao iz dubina najvece tame, ti si bila jednostavno sve. Sada, sada si nekome drugome to, sada si drugome sve, a meni ne ostaje nista, osim dvije tri zajednicke slike i sjecanja. Istina, ostaje mi i to da se mozemo redovno cuti, dopisivati sto bi rekli, ali nije to to kao sto je nekada bilo. Prije smo znali i nakon izlaska, jos telefonirati sat vremena, dok jedno nije reklo, da je pospano, da bih jos razmjenili onda 10tak poruka iako smo se jos sat-dva prije zabavljali negdje. Sada se sve svodi na puku formalnost: " gdje si sta ima i kako si, cao. ". Toliko sam toga pokusao, ali bas nista nije pomoglo, toliko je islo daleko da sam stvarno trazio rjesenje u boci, naravno nije ga bilo, mada sam znao to, ali je bar znalo na kratko da mi pomuti misli. "Ako si ti sretna, onda sam i ja, makar to znacilo da si s drugim.", to sam ti rekao, ima tome vec vise od godinu dana, jos uvijek ne mogu da vjerujem da sam to rekao. On onoga dana kada sam ja, da ja, ja jebeni idiot rekao da je gotovo, eh od toga dana, ja vise nisam bio sretan. Dok sam bio s tobom bio sam sretan, ali ne samo u momentima u kojima smo tjelesno bili jedno kraj drugih, vec sama pomisao da smo ti i ja zajedno, da smo ti i ja jedno mi, to me je vec cinilo sretnim, a kamoli kada sam bio kraj tebe. Jos uvijek se sjecam tvoga lica, zadnje je sto vidim prije nego sto utonem u san, evo vec preko godinu dana, jos malo pa dvije, vrijeme leti, ali poboljsanja ni na pomolu. Koliko sam samo puta sam sebe prokleo zbog toga sto sam ucinio, koliko sam samo sebe mrzio, ali sam se nekako vise manje, ali ne skroz pomirio s tim, sto je uradjeno uradjeno je. Za dva tjedna je godisnjica, bas me zanima hoces li je se sjetiti, ja hocu i posvetit cu tebi taj dan, a ti? Hoces li ti bar na tren da pomislis na mene taj dan? Hoces li se ti bar taj dan zapitati, sto bi bilo da se nije desilo, sto se desilo, ja ti obecajem da hocu, jer svaki dan to cinim, pa tako i na taj. Pobjegao sam od tebe u nadi da ce pomoci. Mislio sam da ce novo okruzenje i daljina da me natjera da ne mislim na tebe, da ce mi sve to pomoci, krenuti dalje, ali ja se osjecam kao nasukani brod, vrijeme leti a ja i dalje na istom mjestu. Zelim da idem dalje, jer znam da je gotovo, ali se svako jutro budim i nadam da ces da se javis i kazes da me zelis nazad. Ali to jutro doci nece, sudbina je nekoga drugoga spremila za tebe, a ne mene. Najgore u svemu tome jest, sto bas nista vise ne osjecas prema meni, pa ni ono malo, sto je nekada bilo. Cak i ladica u tebi, u koju si strpala osjecaje prema meni je nestala, vise nema nicega, dok sam ja jos uvijek spreman da ucinim sve za tebe. Najradije bih krenuo sa ti si kriva za ovo i ono i sto sam ovakav i bla bla bla. Sto je najgore, rado bih to uradio, ali bih samo sebe lagao, kada znam da nije tako, jer sam ja rekao i odlucio da je kraj. such a idiot
Toliko bih toga jos rekao, ali bih se samo ponavljao bojim se. Napisao bih volim te, ali i to su samo rijeci, jos dvije za tebe bezvrijedne rijeci koje bi izasle iz mojih usta. To vise nije tvoje, ja vise nisam tvoj, ja sam sada ja a ti si, sta da kazem, Ti. Pisem ti sada ovo, mada najvjerovatnije ovo nikada neces da procitas, ali i bolje je za oboje, ti se neces sjetit mene, a ja, pa ja cu ne znam, ali je uglavnom bolje za tebe, ako ovo ne procitas.

Fynn

p.s. I ...

Post je objavljen 16.01.2012. u 00:39 sati.