Marketing
Blaženi Reginald iz Orleansa
12. veljače
Rođen je oko 1180. u biskupiji Orleans u Francuskoj. Bio je učitelj crkvenog prava na Pariškom sveučilištu - Sorboni, te dekan kolegijatne crkve St. Aignan.
Godine 1218., u pratnji svoga biskupa Manassea II. od Seignelaya, pošao je u Rim da bi se susreo s Papom. Nakon obilaska rimskih svetih mjesta željeli su otići na hodočašće u Svetu zemlju. U Rimu se upoznao s kardinalom Hugolinom, kasnijim papom Grgurom IX., a preko njega i sa svetim Dominikom koji ga oduševljava anđeoskim siromaštvom.
Za vrijeme svog boravka u Rimu Reginald se teško razbolio, te ga u tom stanju posjećuje Sv. Dominik. Reginald tada obećaje svetom Dominiku da će postao redovnik dominikanac ako ozdravi. Ukazuje mu se Gospa koja mu pokazuje dominikansko odjelo te ga poziva da ga obuče. Njenim posredovanjem i zagovorom zadobiva zdravlje, te polaže zavjete u ruke svetog Dominika.
Blaženi Reginald polaže zavjete u ruke svetog Dominika, "pada" pokošen bolešću, Gospa mu pokazuje odjelo dominikanaca koje "treba" obući.
Primjerom kreposna života i vatrenom rječitošću privukao je u Red, najprije u Bologni, a zatim u Parizu, vrlo mnogo mladih ljudi i uglednih muževa. Među njima je bio i blaženi Jordan saski. Mudro je uređivao i gorljivo promicao zajednički život; gorio je apostolskom revnošću da uspostavi Kristovo kraljevstvo.
Umro je u Parizu 1220. Vijest o njegovoj smrti silno je pogodila sv. Dominika, a utješio se saznanjem da je Reginald umro sa smiješkom na usnama, sretan što je prihvatio evanđeosko siromaštvo.
O njegovoj govorničkoj vještini piše Jordan Saksonac ovo: «Njegova je rječitost i govor bio pun vatre, kao kakva buktinja, pa je znao zapaliti srca slušatelja. Malo ih je bilo tako tvrda srca koji su se mogli oduprijeti tome ognju. Izgledao je kao drugi Ilija.»
Pokopan je u crkvi Gospe od Polja (Notre-Dame des Champs). Njegovo štovanje od pamtivijeka potvrdio je Pio IX. dana 8. srpnja 1875.
Iz Knjižice o počecima Reda propovjednika, blaženog Jordana Saskog
Činilo se daje ustao novi Ilija
Godine Gospodnje 1218., kad je učitelj Dominik bio u Rimu, tamo je stigao i učitelj Reginald, dekan Sv. Anijana u Orleansu, u namjeri da ide u prekomorske krajeve.
Bijaše to muž glasovit, učen. po dostojanstvu ugledan, koji je pet godina bio pročelnik katedre za crkveno pravo u Parizu. Tek što je stigao u Rim, teško se razbolio. Učitelj ga je Dominik nekoliko puta posjetio i potaknuo da prihvati Kristovo siromaštvo i uđe u Red, što je on potpuno slobodno i prihvatio te se na to i zavjetom obvezao.
Reginald, dakle, ozdravi od svoje teške i gotovo neizlječive bolesti, ne bez čudesnog Božjeg zahvata. Naime, dok je bio u ognjici, vidljivo je k njemu došla Kraljica neba, Majka milosrđa, Djevica Marija, te mu je oči, nosnice, uši, usta, pupak, ruke i noge pomazala nekom ljekovitom mašću što ju je sa sobom donijela. Pritom mu kaza: "Mažem ti noge svetim uljem da budu spremne naviještati evanđelje mira." Usto mu pokaže cijelu odjeću Reda.
Smjesta ozdravi i tako se osjeti u cijelom tijelu obnovljen da su se liječnici, koji su bili gotovo izgubili nadu u njegovo ozdravljenje, začudili vidjevši znakove potpunog zdravlja. Učitelj je Dominik s ovim značajnim čudom kasnije upoznao mnoge ljude, koji još i sada žive. I ja sam bio prisutan kad je jednom u Parizu tijekom duhovnog predavanja o tom govorio.
Kad je dakle učitelj Reginald ozdravio, sav se posveti propovijedanju, a njegov se govor odlikovao vatrenošću. Cijela se Bologna komešala jer se činilo daje ustao novi Ilija. U one je dane mnogo Bolonjaca primio u Red te je broj učenika počeo rasti i mnogo ih se njima pridružilo.
Kad je zatim brat Reginald, svete uspomene, došao u Pariz, s neumornim je žarom riječju i primjerom propovijedao Isusa Krista, i to raspetoga. No uskoro ga Gospodin uze sa zemlje: "stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio."
Brat Matej, koji ga je u svijetu poznavao kao slavnog i izbirljivog, s čuđenjem ga je katkad zapitao: "Učitelju, da li osjećate neku odbojnost prema odjeći koju ste primili?" A on bi, prignuvši glavu, odgovorio: "Mislim da nemam nikakve zasluge što živim u ovom Redu jer sam u njemu uvijek doživljavao previše radosti."
Post je objavljen 12.02.2012. u 00:22 sati.