sve je opet postalo tako uzburkano.
kovitlac riječi i emocija kovitla se u ludom vrtlogu unutar nas.
taj vrtlog, poput nemani
čas bijesni i prijeti
čas kleči i moli.
stojim čvrsta, ali uzbunjena tom silom.
kako možemo biti gotovo besćutni kad nas sve prođe,
kad se zagledamo u lice ispred nas bez opijenosti i zanesenosti.
...
slučajni susret u gradu.
kaže moraš
kažem ne moram
kaže ne opiri se, igraš opasnu igru
kažem ne ne igram igru, zar želiš biti s nekim kome nije dobro s tobom?
kaže da, i tako hoću.
...
zid
sve se odbija od njega
što god rekla,
što god učinila.
i ne znam što još mogu učiniti,
kako se obraniti.
ni sa kime to ne mogu podijeliti.
Post je objavljen 11.01.2012. u 19:15 sati.