Marketing
Godišnjica pokojnih otaca i majki braće i sestara dominikanskog Reda
7. veljače
Ovim zajedničkim slavljem slavimo spomen na roditelje braće i sestara svetog Dominika, koji su preminuli obilježeni znakom vjere i snivaju snom mira.
Tako dominikanska obitelj očituje poštovanje prema roditeljima braće i sestara, ujedinjujući - kako za života tako i u smrti - one koji su nas u Kristu rodili i koji su nas, vrlo često, odgojili i prikazali da nasljedujemo Krista.
Iz Pisama majci, svete Katarine Sijenske, djevice
(Pismo 240, list. 1376; izd. P. Misciattelli, vol. IV, Firenze 1970., str. 31-33)
Željela sam te osjetiti kao pravu majku
U ime Isusa Krista raspetoga i slatke Marije. Predraga majko moja u Kristu slatkom Isusu! Tvoja nedostojna i neznatna kći Katarina hrabri te dragocjenom krvlju Sina Božjega.
Živom sam željom željela osjetiti te kao pravu majku ne samo tijela nego i duše moje. Naime, ako više budeš ljubila dušu nego tijelo, svaka će neumjerena ljubav u tebi umrijeti i nećeš se mnogo žalostiti zbog moje tjelesne odsutnosti, čak ćeš se radovati, rado podnoseći sve poteškoće radi Božje časti, da to bude Bogu na čast.
Kad radim Bogu na čast, to u mojoj duši uvećava milost i krepost, tako dati, preslatka moja mati, koja većma ljubiš dušu nego tijelo, postaješ radosnom i nimalo prikraćenom.
Želim da se učiš od slatke majke Marije, koja nam je, poradi Božje časti i spasenja svih nas, mrtvog Sina darovala na drvu presvetog križa. Nakon Kristova uzlaska u nebo ostala je sama, ostala je sa svetim učenicima. Zajednički je život mogao Mariji i učenicima donijeti veliku utjehu, a rastanak žalost. Međutim ona, poradi hvale i slave svoga Sina i spasenja svih ljudi, dopušta i hoće da oni otputuju. Radije odabire muku rastanka negoli utjehu ostanka: toliko je bila obuzeta ljubavlju za čast Božju i spasenje naših duša.
Od nje, majko moja predraga, želim da učiš.
Znaš, doista, da je moja dužnost vršiti volju Božju, a znam da i ti hoćeš daje vršim. Božja je volja bila da odem, i taj odlazak nije bio bez otajstvenog plana i bez velike koristi. Bila je Božja volja da tamo ostanem, a ne volja nekog čovjeka, i ako bi netko rekao suprotno, krivo bi rekao, a ne istinito.
Dakle, dobro je da odem, slijedeći tragove njegove kako bude milo neprocjenjivoj njegovoj Dobroti. A ti, dobra moja i slatka majko, moraš biti vesela. ne žalosna, i svaku muku podnijeti za Božju čast te spasenje tvoje i moje. Uzdigni malko, uzdigni svoje srce i osjećaj k onom slatkom i presvetom križu, gdje svaka muka nestaje; nastoj podnijeti malko vremenite kazne da izbjegneš vječnoj, koju zaslužujemo za svoje grijehe. Odvažna budi poradi ljubavi Krista raspetoga.
Ostaj u svetoj i slatkoj Božjoj ljubavi. Isuse slatki, Isuse ljubavi.
Post je objavljen 07.02.2012. u 00:16 sati.