Marketing
Marsovci stradavaju
Srđan V. Tešin: "Ispod crte", zbirka priča, Stubovi kulture, Beograd, 2010.
Mali grad u Banatu, Kikinda, ili još preciznije, gradski kvart koji se slikovito zove Mars, poprište je zanimljivih, pomalo čudnih, ponekad i opasnih zbivanja u ovoj zbirci priča i u Hrvatskoj dobro poznatog autora Srđana Tešina. U skoro svim pričama pojavljuju se likovi dvoje supružnika, novinarke Milke i učitelja Mikija, a uz njih priče se grade i na nizu njihovih živopisnih susjeda, nogometaša, penzionera, kvartovskih huligana i mafijaša, trgovaca, pekara, slastičara, čitavog jednog malog svijeta.
Iako bi iz rečenog mogli pomisliti da pred sobom imamo svojevrsnu kroniku nekakvog ravničarskog malog mista, to nipošto nije tako. Iako se od priče do priče pojavljuju isti likovi, među pojedinim pričama gotovo da nema neposredne uvjetovanosti ili uzročno-posljedičnosti, ni kronološke vezanosti radnjom. Bit će tu i vremenskih i prostornih skokova, promjena očišta pripovjedača, drukčijih uloga istih likova, nekad će čak u jednoj priči lik umrijeti pa u drugoj opet oživjeti, kao da su različiti scenariji za neku grotesknu sapunicu najprije isprobavani pa odbacivani pa ipak sačuvani kako neke sjajno iskorištene mogućnosti ne bi propale.
Iz priče u priču se tako dorađuju, ali ponekad i izokreću karakterizacije pojedinih likova, izvrsne karakterizacije, i to autoru toliko dobro ide da u nekim pričama najprije detaljno predstavi lik, a tek onda krene s radnjom. Učitelj Miki, nastavnik glazbenog odgoja i vjeronauka, tako je kroz niz priča prolazio transformacije od muškarčine i vještog manipulatora, preko romantičnog kafanskog jazzera, do potpune kukavice, transvestita i homoseksualca, dok je njegova supruga Milka prolazila obrnuti put, postajući iz priče u priču sve odvažnija, samouvjerenija, agresivnija i snažnija.
Transformacijama su podložni i ostali likovi, čak i oni sporedni ili epizodni, što nije ispalo samo zgodna i vješta vježba ocrtavanja karaktera, već se približilo i granici simbolike nemogućnosti pronicanja u stvarnu ljudsku prirodu. Primjer za to je priča u kojoj u kvartu izbija epidemija s čudnim simptomima zaraženih, koji naposljetku upućuju na trovanje, ali uzrok je teško otkriti jer oboljeli nisu podložni nikakvoj zajedničkoj kategorizaciji; samo pripovjedač, a na kraju i čitatelj, znade da su svi oni konzumirali stari kruh pokupljen iz kontejnera za smeće, koji nije bio pokvaren, već namjerno otrovan, možda baš zato da bi razotkrio kako, eto, i u tom malom kvartu postoji još nedefinirana i neidentificirana skupina ljudi s tajnom.
Humor, crni humor, groteska, komedija zabune i zablude, efekti su kojima se ovaj autor vrlo efikasno služi, ponekad čak i mijenjajući žanr usred priče. Primjerice, spomenutu novinarku Milku otimaju mjesni slastičar i njegova priležnica, pripovijedanje nas psihološki priprema na žestoke okrutnosti koje bi trebale uslijediti, ali rasplet krene sasvim drugačije, s efektnim epilogom koji cijelu atmosferu diže za još nekoliko potencija. Na drugome mjestu pak najveće iznenađenje dolazi iz uspješnog ostvarenja nauma glavnoga lika, iako se zapravo radi o zločinu, i hepienda u kojemu manipulator zločina, već spomenuti učitelj Miki, prolazi nekažnjeno, čak ga nitko ne može ni povezati s ubojstvom, a što opet čitatelju nipošto nije krivo jer ga je vješti manipulator pisac uvjerio da bi bilo poželjno da se zločin dogodi.
Ove priče o zgodama i nezgodama, više o stradanjima nego o veseljima, kroz koje prolaze Marsovci (tako se zovu žitelji gradskog kvarta koji se zove Mars), sadrže i brojne književne i filmske reference, posvete, aluzije ili parodije. Izuzetno je zabavna ova zbirka, samo ju nemojte čitati istovremeno dok nešto jedete.
(Objavljeno u Glasu Istre, 14. svibnja 2011.)
Post je objavljen 30.12.2011. u 20:14 sati.