Zašto me želite razapeti na hladni metalni križ ? Zašto mi želite zabosti vaše hrđave sanjive igle u krvotok i održavati me na ovome životu ? Zašto želite da mojim tijelom struje isti snovi i želje koje kolaju vama ? Zašto me ne želite pustiti da se napokon probudim ?
Dosta je lažnoga smijeha i pogleda, upravljanja mojim tijelom i umom. Dosta je igre trbuhozborca. Ne želim više igrati po vašim pravilima. Dosta je otrovnoga dima koji nagriza oči i um.
Ne želim uspjeti na vaš način, niti visjeti na vašem križu, na vašem brdu u vašem snu. Ne želim udisati isti otrov koji udišete niti gledati isti zalaz sunca kao vi. Ne želim hodati istim trnovitim putovima kojim vi koračate, niti želim gledati kako sve gubim, kako sve tone dok sam pribijen za križ.
Dok se krv slijeva sa neba.
Želim svoje izbodene izranjavane dlanove izvući iz vaših čavala i okova. Želim se spustiti sa križa kao po toboganu u najčišću vodu i na najmekšu travu. Želim da NJIH uhvatim svojim opranim rukama i umom. Da ih nježno probudim. Želim se buditi iz sna u san sa njom, njima, bez vas. Želim biti bez vas, vašega tijela, vaših želja, krvi i kaosa koji su me održavali.
Biti ću ja.
Post je objavljen 21.12.2011. u 16:12 sati.