udahnula sam zrak i ušla.
mnoštvo ljudi, žamor
zveckaju čaše i kruže šareni kanapei.
lica poznata; kulturnjaci koji vole slike i otvorenja.
bila sam mirna srca, uspravna i važna sebi.
lijep je osjećaj biti u centru nečijeg pogleda.
faktor iznenađenja uvijek djeluje.
sad se pitam zašto sam otišla tamo.
to je kao kad ulaziš u krivi hodnik a znaš da ne treba ići njime, ipak
ideš dalje, sve do kraja, kao da tražiš još neki dokaz da ideš krivo.
pokrećem li i budim uspavanu zvijer, onu koja je tek zaspala,
koju je trebalo ostaviti na miru?
kaže danas: ugodno sam se iznenadio,
i još: izgledala si jako lijepo.
a ja sad znam da nije trebalo otići.
činimo greške svjesno, kao da nas neka sila ili možda slabost
vuče u sve dublja i još nepoznata područja odnosa našeg bića i onog drugog.
Post je objavljen 15.12.2011. u 21:36 sati.